Oscar Piastri prolazi kroz najteži period svoje F1 karijere otkako je ušao u šampionat. Od Velike nagrade Azerbajdžana Australac nije uspio pronaći konstantu u formi, dok je njegov timski kolega Lando Norris u međuvremenu preokrenuo borbu za naslov i ponovo se učvrstio na vrhu poretka. Ono što je još nedavno izgledalo kao kontrolisana situacija za Piastrija, pretvorilo se u niz razočarenja, neobjašnjivih problema i glasina koje se sve glasnije šire u paddocku.

McLarenov vozač je u Meksiku završio tek na petom mjestu, dok je Norris upisao jednu od najdominantnijih pobjeda sezone. Takav rasplet izazvao je lavinu pitanja – ne samo o Piastrijevom tempu, već i o internim odnosima unutar tima. Neki su čak sugerisali da McLaren favorizuje Norrisa, sada kada je konstruktorski naslov osiguran. Bilo je i teorija da su vozačima prestali dijeliti podatke ili da se tehničke nadogradnje ne primjenjuju ravnomjerno.

Piastri je sve to odlučno odbacio. Kaže da McLaren i dalje njeguje princip fer borbe, bez prioriteta između vozača. “Unutar tima postoji jasna sloboda da se borimo do kraja. Oduvijek nas ohrabruju da se zauzmemo sami za sebe i da izvučemo maksimum iz svake situacije,” objasnio je. Na pitanje brazilskih novinara da li smatra da ga tim sabotira, odgovorio je mirno: “Nema nikakve sabotaže. Postoje određene razlike u vožnji koje su se pojavile, ali sve ima svoje objašnjenje.”

Australac priznaje da ga je zabrinjavao pad forme koji nije mogao racionalno objasniti. U Meksiku je nedostatak brzine nazvao “misterijom”, što je izazvalo još veće špekulacije. Međutim, kako kaže, pravi odgovor nije u teorijama zavjere – već u analizi detalja koji su promijenili ponašanje njegovog bolida.

Gume, staze i stil vožnje: tehnički uzroci problema

Piastri je nakon nekoliko iscrpnih analiza otkrio ono što naziva “prilično jasnim odgovorima” na pitanje zašto je izgubio tempo. Najveći uticaj, smatra on, imale su Pirellijeve gume i način na koji su timovi morali upravljati njihovim trošenjem. Posljednje tri utrke obilježene su neuobičajenom kombinacijom smjesa – dvije mekše komponente i hard guma koja je bila dva koraka teža – što je stvorilo probleme u ravnoteži i kontroli temperature.

Baku, gdje je udario u zid i uništio bolid, Piastri opisuje kao “neuredan vikend” u kojem je “pokušavao previše”. Ali situacija u Austinu i Meksiku bila je drugačija: bolid je jednostavno bio sporiji bez jasnog razloga. Šef tima Andrea Stella smatra da je razlika između dvojice vozača u stilu vožnje – Norris se bolje snalazi kada je prijanjanje slabije i kada se gume lakše pregrijavaju, dok Piastri preferira stabilniji bolid sa više povjerenja u prednji kraj.

“Austin i Meksiko su po mnogo čemu jedinstveni,” rekao je Piastri. “Na obje staze smo koristili soft gume u kvalifikacijama i utrci, što nije uobičajeno. To mijenja način na koji treba voziti – moraš stalno prilagođavati stil, a ja to nisam dovoljnor adio.”

On priznaje da je u ranijem dijelu sezone uspijevao reagovati na promjene uslova, ali da su Austin i Meksiko zahtijevali “drugačiji pristup tokom cijelog vikenda”, što ga je izbacilo iz tempa. “Pokušavam razumjeti koliko moram promijeniti stil i kako to utiče na osjećaj u bolidu. To je bio najveći izazov na posljednje dvije utrke,” dodao je.

Piastri, koji je tek u trećoj sezoni u Formuli 1, priznaje i da mu nedostatak iskustva u različitim uvjetima otežava prilagodbu. U poređenju sa Norrisom, koji ima duže iskustvo sa istim timom, Australac se ponekad suočava sa ograničenjem vlastitog “osjećaja” za bolid. Neki stručnjaci čak smatraju da bi i različita konfiguracija prednjeg ovjesa, koju Norris koristi već od ranije u sezoni, mogla imati manji, ali primjetan uticaj.

Najveći problem, kaže Piastri, je što u svojim nastupima nije osjetio da je “uradio nešto pogrešno”. “Kada znaš da si pogriješio, lakše je to popraviti,” objasnio je. “Ali kada osjećaš da si sve odradio kako treba, a rezultat izostane, to je najteže prihvatiti.”

Zato je, kako sam priznaje, i dalje u procesu potpunog razumijevanja onoga što se dešava. “Imamo neke dokaze, ali još nemamo sve odgovore. Vjerujem da ćemo u narednim utrkama sve to posložiti i da će tempo ponovo doći.”

Norris u naletu samopouzdanja

Dok Piastri pokušava pronaći objašnjenje, njegov timski kolega Lando Norris prolazi kroz možda najbolji period karijere. Od Zandvoorta, kada je zaostajao čak 34 boda, Britanac se vratio u borbu za naslov i pokazao izuzetnu formu. Mnogi smatraju da od tada vozi sa više slobode: manje pritiska i više samopouzdanja.

Norris priznaje da ponekad donosi “riskantnije odluke” jer ima manje da izgubi, ali kaže da uspjeh nije došao iz promjene mentaliteta, već iz rada. “Možda jedan posto toga ima veze sa mentalitetom, ali 99% je rezultat rada i razumijevanja bolida,” naglasio je.

Britanac je također otvoreno govorio o tome kako je naučio bolje kontrolisati emocije. U prvoj polovini sezone znao je biti previše samokritičan – oštro je osuđivao vlastite greške, poput promašene pole pozicije u Bahreinu ili udara u zid u Saudijskoj Arabiji. No, pobjeda u Monaku bila je prelomni trenutak.

“Mentalitet mi se promijenio. Sada ne nosim loše dane sa sobom. Sve analiziram hladne glave i idem dalje,” rekao je Norris. “Mislim da sam sada u mnogo boljem mentalnom prostoru nego ranije. Naučio sam da je emocija neprijatelj dosljednosti. Kada si smiren, bolid ti više vraća.”

Ova mentalna zrelost, uz stabilan timski rad i tehnički napredak McLarena, pretvorila je Norrisa u vozača koji u svakom vikendu djeluje potpuno samouvjereno. Dok on ubire plodove tog pristupa, Piastri prolazi kroz proces prilagođavanja i analize koji bi mu, dugoročno, mogao donijeti korist.

Za sada, razlika između njih nije samo u bodovima, već i u razumijevanju sopstvenih granica. Piastri zna da mora reagovati brzo, jer do kraja sezone ostaju četiri trke i svaka bi mogla odlučiti sudbinu njegove titanske borbe protiv timskog kolege i Maxa Verstappena. Ako pronađe pravi balans između stila vožnje i tehničkog razumijevanja, pad forme u Austinu i Meksiku mogao bi se pokazati kao važna lekcija – a ne kao znak trajnog problema.