Ambicije su bile ogromne. Novi tehnološki kampus, status fabričkog partnera s Hondom, dolazak dizajnerske legende Adriana Neweya i finansijska podrška Lawrencea Strolla i saudijskog fonda PIF trebali su označiti početak napada na vrh. Umjesto toga, Aston Martin se nakon zimskih testiranja nalazi u situaciji koja više podsjeća na krizu nego na revoluciju.

Prema informacijama BBC-a, Adrian Newey je tokom sastanka F1 Komisije u Bahreinu otvoreno upozorio na ozbiljan deficit Hondine nove pogonske jedinice. Navodno je istaknuto da sistem ne uspijeva dostići ni regulatorni donji prag od 250 kW kada je riječ o povratu energije, dok je viši prag od 350 kW, koji se aktivira u određenim trkaćim uslovima, potpuno izvan domašaja. Ako je to tačno, riječ je o fundamentalnom problemu koji direktno pogađa performanse.

U eri u kojoj je energija ključna valuta, nedostatak efikasnog hibridnog sistema znači slabiju brzinu na pravcima i ograničene mogućnosti u duelima. Još ozbiljnije, takav tehnički minus onemogućava inženjerima da realno procijene aerodinamički potencijal šasije. AMR26 je bio spor i u zavojima, ali s obzirom na stanje pogonske jedinice, timu je izuzetno teško razdvojiti probleme šasije od problema motora.

Pouzdanost dodatno pogoršava sliku. Aston Martin je tokom testiranja odradio najmanje krugova od svih timova. Situacija je kulminirala posljednjeg dana kada je Honda raspolagala samo jednom funkcionalnom baterijom, zbog čega je vožnja svedena na kratke izlaske na stazu. Lance Stroll je cijelog dana upisao svega šest krugova. Iako je službeno objašnjenje bilo fokus na analizi podataka, realnost je da takav scenarij govori o dubini problema.

Tehničke poteškoće ne završavaju na pogonskoj jedinici. Aston Martin je prvi put razvio vlastiti mjenjač, ali prema dostupnim informacijama dolazi do problema u komunikaciji između mjenjača i motora, što uzrokuje nepredvidljivo ponašanje bolida. To dodatno otežava rad vozačima i inžinjerima u pokušaju da razumiju osnovne karakteristike paketa.

Za Fernanda Alonsa cijela situacija ima posebnu težinu. Iskusni Španjolac je već proživio težak period s Hondom u prošlosti, a sada se, u 44. godini i u posljednjoj godini ugovora, ponovo suočava s projektom koji kasni za konkurencijom. Ipak, Alonso javno zadržava optimizam: „Kratkoročno i srednjoročno, ne mislim da postoji nešto što je nemoguće popraviti.“

Koliko će vremena biti potrebno da se problemi riješe, ostaje otvoreno pitanje. A u vrhunskom motorsportu vrijeme je resurs koji se najbrže troši. Ako Honda ne uspije brzo stabilizirati i ojačati svoj hibridni sistem, projekt koji je trebao označiti početak nove ere mogao bi sezonu započeti u ozbiljnom zaostatku.