FIA je za sezonu Formule 1 2026 predstavila izuzetno ambiciozan i detaljno razrađen tehnički pravilnik, s jasnim ciljem da promijeni način na koji bolidi proizvode aerodinamički potisak. Poseban fokus stavljen je na podnicu, odnosno donji dio bolida, gdje je osnovna namjera smanjiti turbulentan zračni trag i probleme koji iz njega proizlaze. To će biti postignuto nizom mjera koje direktno ograničavaju dimenzije podnice i količinu downforcea koju može generisati u svim svojim zonama.
U nastavku slijedi detaljno objašnjenje šta se tačno mijenja i kakve posljedice to ima na aerodinamiku bolida nove generacije.
Efekt tla ostaje ključan i nakon 2026.
Posljednjih mjeseci pojavile su se tvrdnje da će s pravilima za 2026. nestati tzv. efekt tla. Takve tvrdnje nisu tačne. Nova generacija bolida i dalje će se oslanjati na podnicu kao ključni izvor downforcea, iako njen relativni značaj u odnosu na krila više neće biti dominantan kao u aktuelnoj eri.
Raspodjela downforcea više neće biti izrazito naklonjena podnici, ali njen doprinos i dalje ostaje visok. Isto vrijedi i za difuzor, koji ostaje sastavni dio aerodinamičkog paketa, ali s manjim ukupnim uticajem nego ranije. Konceptualno se ne radi o revoluciji, već o redefinisanju postojećih rješenja, uz stroža ograničenja nametnuta iz tehničkih i sportskih razloga.
Glavni motiv FIA-e je smanjenje problema povezanih s turbulentnim zračnim tragom, koji ni sa dolaskom bolida s efektom tla nije nestao u mjeri u kojoj se očekivalo. Iako su promjene iz 2022. imale za cilj olakšati praćenje, realnost je pokazala da turbulencije i dalje ozbiljno utiču na performanse bolida koji vozi iza.
Ograničeni vrtlozi na ulazu u podnicu
Dimenzije bolida za 2026. su smanjene, a međuosovinski razmak kraći je za 200 milimetara. Posljedično, i podnica je kraća, što automatski znači manji potencijal za generisanje downforca.
Na samom ulazu u podnicu posebno su zanimljive tzv. vertikalne pregrade. Njihova konfiguracija značajno se razlikuje u odnosu na rješenja iz 2022. Vanjska pregrada ima praktično suprotnu geometriju, dok su unutrašnje povećane u broju – s tri na pet – ali su istovremeno manje, niže i kraće.
Ova promjena direktno cilja smanjenje outwash efekta, koji je ranije bio ključan za „čišćenje“ bočnih strana podnice, ali je istovremeno stvarao snažan i energetski bogat turbulentan trag. Manji elementi i slabiji vrtlozi znače manju sposobnost snižavanja pritiska nizvodno, ali i znatno uredniji zračni tok iza bolida.
Cilj je da se zračne mase nastale rotacijom guma zadrže bliže samom bolidu, umjesto da se agresivno izbacuju bočno. Time se smanjuje degradacija aerodinamičkih performansi bolida koji vozi iza, ali se istovremeno i ograničava maksimalni downforce vodećeg bolida.
Rub podnice pod potpunom kontrolom
Posebno stroga pravila odnose se na bočni rub podnice, poznat kao floor edge. U toj zoni zabranjena je bilo kakva obrada oštre ivice. Površina mora biti linearna, bez rezova, proreza ili generatora vrtloga.
Ovo je jedno od najrestriktivnijih pravila, jer je upravo taj dio do sada imao ključnu ulogu u zaptivanju podnice i kontroli strujanja zraka prema difuzoru. Ostaje otvoreno pitanje hoće li inžinjeri pronaći alternativna rješenja unutar postojećih okvira ili će FIA u budućnosti biti primorana dodatno prilagoditi pravilnik.
Difuzor gubi dio aerodinamičke snage
U zoni ispred zadnjih točkova, FIA je bila nešto fleksibilnija. Dozvoljeni su manji aerodinamički elementi, kao i prorezi i rezovi, čija je svrha smanjiti gubitke strujanja prije nego što zrak dođe do difuzora.
Ovdje se očekuje da će timovi pokušati generisati kontrolisane vrtložne strukture kako bi povećali potisak podnice. Razlike u kvaliteti rješenja mogle bi donijeti značajnu konkurentsku prednost.
Sam difuzor je manji i niži nego ranije. Smanjene dimenzije ograničavaju ekspanziju zraka, a time i maksimalni downforce. Dozvoljen je barem jedan vertikalni element u obliku peraje, koji pomaže stabilizaciji strujanja, ali ukupni potencijal ovog dijela je jasno smanjen.
Manje prskanja i kraj poskakivanja
Sve navedene mjere imaju zajednički cilj: smanjenje turbulentnog zračnog traga. Podnica za 2026. neće moći generisati istu količinu energije koja se potom usmjerava ka difuzoru, što znači nižu ukupnu efikasnost. Ipak, njena uloga u stvaranju downforcea ostaje ključna.
Na mokroj stazi očekuje se znatno manje prskanja, jer slabija ekspanzija zraka znači i manji oblak vode iza bolida. Vidljivost će biti bolja, iako prskanje neće u potpunosti nestati.
Kada je riječ o poskakivanju, nizak pritisak ispod bolida bit će znatno slabiji nego ranije. To znači da bi ovaj problem trebao gotovo u potpunosti nestati, čime FIA zatvara jedno od najkontroverznijih poglavlja aktuelne tehničke ere.
U konačnici, pravilnik za 2026. jasno pokazuje smjer: manje ekstremnih aerodinamičkih rješenja, čišći zračni tok i bolji uslovi za utrkivanje, bez potpunog odricanja od ključnih principa koji su obilježili modernu Formulu 1.
