U Brackleyu tvrde da bi operaciju najradije proveo Ola Kallenius, predsjednik Mercedes grupe, a onaj ko bi otišao je George Russell, koji vozi svoju najbolju sezonu otkako je u Srebrnim strijelama. U stvarnosti riječ je o složenoj igri koju je vrlo teško dovršiti zbog ograničenja ekipe iz Milton Keynesa. 
   
 Da bi se raspetljala složena medijska igru koja obilježava paddock, nužno je odvojiti izjave sa stvarnim sadržajem od onih koje se plasiraju samo da bi zamućivale pravu sliku. Budućnost Maxa Verstappena vruća je tema; ne može biti drugačije jer riječ je o vozaču koji se nalazi na samom vrhu piramide dodane vrijednosti. 
   
S jedne strane je Toto Wolff, vješt u tome da ostavi otvoren prozor prilike za četverostrukog svjetskog prvaka; s druge Christian Horner (uz podršku Helmuta Marka) podsjeća da njihov vozač ima ugovor sa Red Bullom do kraja sezone 2028. Verstappen na svako pitanje o svojoj budućnosti ponavlja istu rečenicu: „Trenutno o tome ne razmišljam.” 
   
Ključno je pitanje postoji li uopće realna šansa da Verstappen uoči sezone 2026. sjedne za volan Mercedesa. Odgovor je potvrdan. I to je dovoljno da priča ne silazi s naslovnica: mogućnost da Max već slijedeće godine napusti Red Bull nakon deset sezona nije „lažna vijest”. 
   
Tiokom vikenda u Barceloni predsjednik Mercedes‑Benza Ola Kallenius nije skrivao namjere kada ga je Sky Germany upitao o Verstappenu: „Najbolji vozači žele voziti najbolje bolide. Naš posao je složiti paket koji je najbolji moguće, a mislim da bi Max odlično izgledao u srebrnom…” 
   
Kallenius rijetko govori, a kada progovori, ne šalje nasumične poruke. U Stuttgartu Maxa cijene kao dodanu vrijednost i takvog ga ozbiljno razmatraju. Kalleniusova vizija je pragmatična: s njegove pozicije eventualne negativne strane ne stavljaju na stranu. 
   
U Brackleyu je slika drugačija. Veliki je optimizam pred iduću sezonu; najopsežnije regulatorne promjene u historiji Formule 1 vide se kao prilika za povratak na vrh nakon četiri teške godine. Program za 2026. već je dugo strukturiran, uključujući i pogonsku jedinicu koja, prema glasinama iz paddocka, treba biti referenca na startu novog tehničkog ciklusa. 
   
U takvom scenariju Verstappenovo eventualno uključenje nosi prednosti i nedostatke. Niko ne sumnja u dodatnu vrijednost koju Max donosi, no njegov dolazak povlači posljedice. Trenutni tandem (Russell i Antonelli) plod je dugog rada koji je počeo 2017. ulaskom Georgea u juniorski program, a nastavio se dvije godine poslije izborom mladog novajlije Kimija Antonellija. Iz godine u godinu projekt koji su vodili Toto Wolff i Gwen Lagrue promovirao je njih dvojicu korak po korak do prve ekipe. 
   
Dolazak Verstappena značio bi trenutačni odlazak Russella—žrtvu koju ne treba podcijeniti, jer George proživljava najbolju sezonu. Devet godina ulaganja praktično bi se bacilo u vjetar; Russell bi, pri odlasku, zatražio potpuno razrješenje svih obaveza prema Mercedesu. U takvom okruženju trebalo bi pritom „pogladiti po ramenu” i Antonellija, koji bi se 2026. našao pokraj vozača poznatog kao „ubica timskih kolega”.  
   
 Postoji još jedna potencijalna negativna strana. Eventualni povratak na pobjedničke staze 2026. većinom bi se pripisao Verstappenu, koji bi nastavio svoj pobjednički niz započet u Red Bullu sa jedinom „rupom” u 2025. zbog dominantnog McLarena. S druge strane, ako projekt ne bi uspio, Max teško da bi bio popustljiv poput Russella—nije to u njegovom stilu, niti u menadžerskim aspektima. 
   
Verstappen je navikao raditi po svome; vremenom je u Red Bullu stekao tu moć i malo je vjerovatno da će se odreći benefita na koje je navikao. Ipak, imati Maxa u ekipi nosi i očite prednosti. Ako se za dvanaest mjeseci Mercedes nađe u direktnoj borbi sa McLarenom (koji koristi istu pogonsku jedinicu iz Brixwortha), Max bi mogao biti faktor koji pravi razliku.

Pored toga, oduzimanje Verstappena Red Bullu bio bi smrtonosan udarac za ambicije tima iz Milton Keynesa, što nije zanemariv aspekt s obzirom na daleko od idilične odnose između ta dva tima. Stiče se utisak da postoje dvije različite vizije između Brackleya i Stuttgarta, i upravo zato se produženje Russellovog ugovora odugovlači. Volja Kalleniusa nije presudna (Mercedes grupa posjeduje 33,3% udjela u F1 timu, što je jednako udjelu koji drže Toto Wolff i Jim Ratcliffe, vlasnik INEOS grupe), ali predstavlja važan glas u ravnoteži unutar upravnog odbora. 

Na kraju, tu je i situacija sa Verstappenom. Ono što Red Bull tvrdi je istina – Max ima ugovor koji ističe 2028. godine i koji ga veže za tim, ali izvan klauzula o raskidu (gotovo svi ugovori su vezani za minimalne rezultate), nijedan tim ne može zadržati vozača koji je jasno izrazio želju da promijeni sredinu – u najboljem slučaju, može odrediti uslove izlaska. Postoji i konačni mogući scenarij u ovoj priči, u kojem Verstappen koristi Mercedes kao polugu kako bi postigao promjene u sistemu upravljanja Red Bullom (koji je trenutno faktički “monarhija” u rukama Hornera), sa podjelom odgovornosti na više osoba. 

Istina je da najbolji vozači jure za najboljim bolidom, a u ovom trenutku kladiti se na Red Bull uoči 2026. predstavlja visokorizičan potez, s obzirom na to da će tada prvi put nastupiti kao proizvođači motora.