Ekipa Haasa započela je sezonu 2025. na najgori mogući način. Prvi vikend u Australiji pretvorio se u pravi debakl, a šef tima Ayao Komatsu priznao je da mu je bilo „muka“ kada je vidio kako oba vozača završavaju na dnu poretka na treninzima. Međutim, upravo taj šok natjerao je tim da napravi zaokret koji će se pokazati ključnim za spas njihove sezone.

Problem otkriven tek u Melbourneu

Haas je u Melbourneu shvatio da šasija VF-25 pati od ozbiljne nestabilnosti u bržim zavojima. Problem je bio još izraženiji na neravnim dijelovima staze, posebno kroz zavoje 9 i 10. Ono što je najviše brinulo Komatsua bilo je to što se ta slabost uopće nije vidjela tokom zimskih testiranja. Tim je morao brzo reagovati i krenuti u potragu za uzrokom.

Komatsu je objasnio da je Haas krenuo „unazad“ kroz sve faze razvoja – od posljednjih nadogradnji prošlogodišnjeg VF-24 pa do dizajna novog VF-25 – kako bi pronašao krivca za nestabilnost. Ključ problema, kako se ispostavilo, krio se u podnici bolida.

Ograničenja tunela i CFD-a

Poseban izazov bio je u aerodinamičkim testovima. Komatsu je naglasio da se trenutni bolidi ne mogu voziti direktno po podu u zračnom tunelu, jer bi se oštetila pokretna traka. Također, određeni uslovi visoke brzine jednostavno se ne mogu vjerno simulirati u tunelu.

„Imamo metriku kojom procjenjujemo takve stvari, mislili smo da je dovoljno dobra jer prošle godine nismo naišli na problem. Ali mnoge druge ekipe, koje su bile ispred nas u razvoju podnice, već su tada osjetile taj problem,“ rekao je Komatsu. „Dok ga ne vidiš na stazi, ne znaš da postoji.“

Drugim riječima, Haas nije imao metodologiju kojom bi kroz CFD simulacije i rezultate iz tunela mogao predvidjeti šta će se dogoditi u realnim uslovima.

Rješenje: „obrazovana pretpostavka“

Kada je u Australiji postalo jasno da je problem ozbiljan, tim je morao improvizirati. Nije bilo vremena za detaljno testiranje u tunelu. Umjesto toga, odlučili su se na ono što Komatsu naziva „obrazovanom pretpostavkom“. Brza modifikacija podnice uvedena je već za VN Japana u Suzuki – bez ikakvog prethodnog tunelskog testiranja.

„Nije to bilo pucanje naslijepo. Pogledali smo sve podatke i rekli: ‘u redu, prema našem najboljem razumijevanju, mislimo da je ovo problem i da ovo može pomoći. To je bila pretpostavka, ali zasnovana na logici,“ objasnio je Komatsu.

Suzuka kao prekretnica

Dok je staza u Kini, sa malo brzih zavoja, sakrila slabost bolida, Suzuka je bila pravi test – mnoštvo brzih i opterećenih zavoja. Upravo tamo je stigla modifikacija. Rezultat: Oliver Bearman osvojio je 10. mjesto, a Haas je pokazao znatno bolju stabilnost.

Naknadna testiranja u tunelu potvrdila su da je tim pogodio rješenje. „Radili smo dvije stvari za Suzuku i kasnije smo te dijelove stavili u tunel – i zaista smo vidjeli poboljšanje,“ istaknuo je Komatsu. „Najvažnije je što se pokazalo da smo bili u pravu. Obrazovana pretpostavka bila je ispravna.“

Put ka stabilnosti i budućim nadogradnjama

Iako rješenje nije donijelo veliki skok u apsolutnom tempu bolida, ono je Haasu dalo stabilniju osnovu za dalji razvoj. „Kada smo smanjili taj negativni efekat, mogli smo razmišljati kako da dodamo performanse,“ rekao je Komatsu. „To je ono što se vidjelo već na Imoli, a kasnije i u Silverstoneu.“

Na kraju, Haas je od lošeg početka i „mučnine“ svog šefa u Australiji uspio napraviti temelje za sezonu koja je, barem zasad, spašena. Sve zahvaljujući jednoj brzoj odluci – i jednoj obrazovanoj pretpostavci.