Ferrarijev bolid viđen u Bahreinu izazvao je ogromno zanimanje zbog svojih inovativnih rješenja. Najviše pažnje privuklo je takozvano „Macarena“ preklapajuće zadnje krilo, ali detaljnija tehnička analiza otkriva da je sistem Flick Tail Mode zapravo rješenje koje donosi najveću performansnu korist. Dodatno, riječ je o konceptu koji nije jednostavno kopirati.

U paddocku se stalno postavlja isto pitanje kada je u pitanju Ferrari: šta je važnije za performanse SF-26 bolida – FTM sistem ili „Macarena“ krilo? Medijska pažnja uglavnom je usmjerena na zadnje preklapajuće zakrilce, dok je mogućnost ponovne upotrebe „blown exhaust“ koncepta ostala u drugom planu.

Ali koje tehničko rješenje zaista može donijeti konkretnu prednost SF-26 bolidu?

„Lijepo je vidjeti kakav utjecaj naše kreacije imaju u paddocku,“ objasnio je tehnički direktor Ferrarija Loic Serra za L’Equipe. „To što su pravila za 2026. bila prazna ploča bilo je uzbudljivo, ali je moglo biti i zamka. Izazov je bio zadržati što više otvorenih vrata i ne fokusirati se sve na jedan koncept. Ima mnogo prilika, ali se u isto vrijeme vrlo brzo može izgubiti smjer. Bez efekta tla, kao 2025., ključno je postići dobru interakciju između šasije i motora.“

Govoreći o „Macarena“ krilu, Serra je dodao: „Prethodna pravila nisu dopuštala mnogo slobode. Shvatili smo da postoji prostor u pravilima kako bismo maksimalno iskoristili aktivnu aerodinamiku i režim za pravce, odnosno poziciju krila na pravcu. Najvažnije nije imati dobar bolid sada, već moći ga unapređivati tokom sezone. S ljudima koje imamo u Maranellu, ne vidim zašto to ne bismo mogli.“

Francuz, dizajner SF-26 bolida, ne otkriva prioritete, ali jasno naglašava ključnu tačku: najbolju moguću povezanost šasije i pogonske jedinice. Upravo ta veza je tema koja se ponavlja još od predstavljanja Ferrarijevog bolida i redovno se spominje među inžinjerima iz Maranella.

Prva važna napomena jeste da se Flick Tail Mode ne može posmatrati samo kao aerodinamičko rješenje, za razliku od „Macarena“ krila koje kreativno interpretira pravila o pokretnim elementima. Koncept „blown exhaust“ nije nastao samo u aerodinamičkom odjelu, već je razvijan u saradnji s inžinjerima pogonske jedinice.

Odluka da se koristi manji turbopunjač u odnosu na onaj koji je Mercedes ugradio na svoj bolid ide upravo u tom smjeru. Manji turbo s manjim promjerom kućišta nije tu samo radi bržeg odziva. Ukidanjem MGU-H sistema ponovo se pojavio stari problem turbopunjača – praznina prije pune isporuke snage. Ferrari pokušava smanjiti to kašnjenje i izvući značajnu korist pri startu.

U Melbourneu bi Ferrarijevi bolidi mogli djelovati poput praćki, sposobni da napadnu već u prvom zavoju čak i ako ne krenu iz prvog startnog reda.

Prednost se ogleda i u fazi ubrzanja pri izlasku iz zavoja. Ako se uz dizajnerski izbor koristi i duži prvi stepen prijenosa, moguće je generisati više energije za bateriju zahvaljujući višim obrtajima, uz snažniji protok izduvnih gasova. Vertikalno zakrilce postavljeno ispred završetka izduva namjerno energizira strujanje zraka, poboljšavajući izvlačenje zraka iz difuzora i efikasnost zadnjeg krila.

Ferrari je vješto iskoristio prostor u pravilima koji dopušta upotrebu konzolnog diferencijalnog zakrilca, pod uslovom da ostane unutar 60 milimetara. Mjenjač je konstruisan upravo kako bi maksimalno iskoristio tu mogućnost. Očekuje se da će sličan koncept primijeniti samo Haas, budući da koristi istu transmisiju.

Jasno je da je cilj bio ostvariti rezultat koji nije marginalan. Područje oko zadnje deformabilne strukture još nije u potpunosti razvijeno, pa se očekuju daljnje nadogradnje. Ipak, nije teško pretpostaviti da bi ova domišljata ideja Ferrarija mogla vrijediti i do pola sekunde po krugu – tvrdi talijanski motorsport.

„Macarena“ krilo više se ne smatra eksperimentom. Ferrari je pronašao novi pravac razvoja u stražnjem dijelu bolida i želi maksimalno iskoristiti koncept koji bi mogao ostati gotovo ekskluzivan.