Ferrari je u posljednjim sedmicama pokazao lice koje je tim iz Maranella dugo tražio – stabilnost, preciznost i kontinuitet u rezultatu. U Austinu i Mexico Cityu SF-25 je djelovao kao „dobar Ferrari“ – dovoljno brz, kontrolisan i sposoban za podijume koje je Charles Leclerc pretvorio u dragocjene bodove. Dvostruki vikend vratio je ekipu na drugo mjesto u poretku konstruktora i uveo u neizvjesnu trostruku borbu sa Mercedesom i Red Bullom. Izvršenje je bilo besprijekorno, kako je to naglasio šef Ferrarija Fred Vasseur: „Baš kao u Austinu, i ovdje smo sve posložili.“
Problem koji ne nestaje – lift and coast i kočnice
Ipak, i pored solidnog nastupa, takozvani „lift and coast“ ostaje Ahilova peta SF-25 bolida. Ekstremna nadmorska visina Mexico Citya – gdje rijedak zrak smanjuje aerodinamičku efikasnost i do 25 % – predstavlja ogroman izazov za sve timove. SF-25 je dobro reagovao, a osnovna postavka razvijena u simulatoru donijela je stabilniji balans nego u Austinu. Asfalt na Hermanos Rodríguez stazi pomogao je Ferrariju da izbjegne ograničenja povezana sa visinom podnice i tako maksimalno iskoristi downforce.
Ipak, upravo je menadžment temperature bio ključna prepreka. Utrka u Meksiku zahtijevala je mnogo strože termalno upravljanje nego u Teksasu. „Lift and coast“ – kratko puštanje gasa prije kočenja – korišteno je kako bi se zaštitili Brembo diskovi i hlađenje pogonske jedinice, a ta praksa je Ferrarijeve vozače koštala oko 12 do 15 sekundi ukupnog vremena utrke, prenosi AutoRacer. Iako je tempo bio lakši za kontrolu nego u Austinu, SF-25 je i dalje zahtijevao da Leclerc i Hamilton voze na granici čak i u čistom zraku.
Verstappenov frenetičan tempo u završnom stintu bio je nedostižan. Ferrari naprosto nije mogao održavati takvu konstantu bez rizika od pregrijavanja kočnica. Problem sa Brembo sistemom zapravo datira još od prošle godine, kada je i SF-24 povremeno patio od sličnih poteškoća. Kod SF-25 to se pretvorilo u hroničnu boljku koja se teško može potpuno otkloniti – dijelom zbog odabranih tehničkih rješenja, dijelom zbog zakašnjele analize.
U Meksiku je predstavljen novi dizajn zadnjih kanala za kočnice, nadogradnja koja je dugo bila planirana i razvijena baš za ovu stazu. Cilj je bio poboljšati hlađenje i optimizirati protok zraka prema diskovima i klještima. Iako nije zamišljena kao direktno rješenje problema iz ranijih utrka, nadogradnja se poklopila sa potrebom za dinamičnijim pomicanjem balansa kočenja prema zadnjoj osovini – eksperiment koji je započet u Austinu.
Pored toga, Ferrari je na poklopac motora dodao velike rešetke i otvore kako bi pogonska jedinica lakše „disala“ u uslovima slabije gustoće zraka. Sve te mjere bile su neophodne za kontrolu temperature, ali su neizbježno smanjile ukupnu efikasnost i brzinu na pravcima.
Hamiltonov napredak i prilagođavanje novom ovjesu
Druga polovina Ferrarijeve garaže, ona Lewisa Hamiltona, imala je razloga i za zadovoljstvo i za razočarenje. Njegova kazna od 10 sekundi spriječila je povratak na bodovni nivo koji bi donio dodatnu sigurnost u borbi konstruktora. Ipak, Britanac je pokazao jasan napredak i sve bolju prilagođenost SF-25 bolidu.
Od uvođenja novog zadnjeg ovjesa u Belgiji, Hamilton je ponovo morao prolaziti proces adaptacije, ali je sada u boljoj harmoniji sa bolidom. SF-25 je u osnovi Leclercov bolid, jer Monežanin preferira oštrije i agresivnije postavke, dok Hamilton svoj stil temelji na glatkoj kontroli i stabilnosti zadnjeg kraja. Ipak, kako sam ističe, „moji inžinjeri i ja konačno počinjemo izvlačiti maksimum iz bolida.“
Tokom utrke u Meksiku, na njegovom prednjem krilu otkrivena je manja šteta na bočnoj ivici, ali detaljna analiza pokazala je da je utjecaj bio minimalan. Ono što je više ograničilo Hamiltonov tempo bila je sama strategija u drugom dijelu utrke, kada je Ferrari morao čuvati gume i temperaturu kočnica, pa Britanac nije uspio napasti Piastrija i Mercedesovu vozačku postavu ispred sebe.
Solidna osnova, ali i dalje krhka ravnoteža
Rezultati iz Austina i Meksika pokazuju da Ferrari konačno ima stabilnu platformu i sve pouzdaniji paket, ali i da ključne tehničke slabosti ostaju. Lift and coast postao je nepoželjna konstanta, dok hlađenje kočnica i motora i dalje zahtijeva kompromis između brzine i sigurnosti. SF-25 očito ima potencijal da se približi Red Bullu i McLarenu, no tek kada inžinjeri pronađu način da eliminiraju potrebu za štedljivim upravljanjem energijom, moći će se reći da je bolid spreman za puni napad na titulu.
