Historija nije izgubljena za Carlosa Sainza nakon što je postao četvrti vozač u Formuli 1 koji je nastupao za veliki trio – Ferrari, McLaren i sada Williams.

Sainz je postao nešto što bi se moglo opisati kao “putujući vozač” – izuzetno dobar vozač ispod apsolutnog nivoa superzvijezde, koji je često mijenjao timove kako bi pronašao stalno mjesto za iskazivanje svoh talenta. Njegova snaga nije samo u brzini, već i u tehničkom znanju i sposobnosti saradnje, što ga je učinilo izuzetno vrijednim članom svakog tima za koji je vozio.

Izlazeći iz Red Bullove akademije u jednom od njenih najproduktivnijih perioda, Sainz je odlučio napustiti Toro Rosso i provesti dvije godine u Renaultu prije nego što je 2019. dobio priliku u McLarenu. Dvije godine kasnije, ponuda Ferrarija bila je neodoljiva, a njegov četverogodišnji boravak u Scuderiji je bio ne samo najduži u jednoj ekipi već i najuspješniji, osvojivši četiri pobjede.

Međutim, Sainzov san o Ferrariju završio je prije vremena kada je italijanski tim iskoristio priliku da dovede Lewisa Hamiltona iz Mercedesa, stvarajući spektakularno partnerstvo između najpoznatijeg F1 tima i njegovog najtrofejnijeg vozača.

Ta vijest bila je težak udarac za Sainza, koji je tada dobio ponude od timova iz sredine poretka, daleko manje privlačne od Ferrarija. Ipak, brzo je okrenuo novu stranicu, završio svoj mandat u Ferrariju dostojanstveno prihvativši novi izazov u Williamsu – nekada velikom timu koji prolazi kroz veliki proces obnove pod investitorom Dorilton Capital i vodstvom šefa tima Jamesa Vowlesa.

“Jedino što vam mogu reći je da sam veoma sretan, veoma motivisan, uzbuđen i osjećam podršku,” rekao je Sainz nakon što je prvi put provozao novi Williamsov FW47 bolid, na stazi u Silverstone tokom ambicioznog predstavljanja tima.

Sasvim je jasno koliko je važno osjećati se cijenjenim od strane poslodavca, bez obzira na profesiju. Vowles je očajnički želio dovesti nekoga Sainzovog kalibra – ne samo zbog njegovih vozačkih sposobnosti, već i zbog njegovog dubokog poznavanja Ferrarijevih pobjedničkih metoda i sposobnosti timske saradnje, što bi trebalo odlično funkcionisati uz Alexa Albona.

“Imam šefa tima i ekipu koja u potpunosti vjeruje u moje sposobnosti i koja želi slušati ono što imam da kažem. Imam povjerenje u sebe da mogu pomoći timu da napreduje. Sviđa mi se Alex kao timski kolega jer obojica možemo gurati ekipu naprijed. Cijeli projekt me jako motiviše i jedva čekam,” napomenuo je Sainz.

“Koliko će mi nedostajati pobjeđivanje ili koliko ću biti ljubomoran na one koji se bore za pozicije za koje sam se i ja borio? To još ne mogu reći, ali znam da sam ponosan i sretan što sam dio tima poput Williamsa i što sam dio projekta u kojem mi ekipa vjeruje da ću im pomoći u procesu oporavka.”

Nema sumnje – da Hamilton nije odlučio napustiti Mercedes kako bi iskoristio posljednju priliku za vožnju u Ferrariju i da mu je Scuderia ponudila dugoročni ugovor, Sainz bi ga potpisao bez razmišljanja.

Ipak, iako Williams nije bio njegov prvi izbor, a i sam je priznao da je radoznao kako će se nositi sa prelaskom iz borbe za pobjede u borbu za bodove, postoji nešto privlačno u timu sa tako bogatom historijom.

Možda se ne zna, ali prije nego što su se pojavili Red Bull i Mercedes, Williams, Ferrari i McLaren su činili neprikosnoven veliki trio u sportu, ostavljajući samo mrvice konkurenciji. Između 1974. i 2004. samo su dva druga tima osvojila konstruktorsku titulu – Lotus 1978. sa Mariom Andrettijem i Ronniem Petersonom te Benetton 1995. sa Michaelom Schumacherom i Johnnyem Herbertom. Williamsovih devet titula tek je prošle godine izjednačio McLaren, dok je Ferrari i dalje nedodirljiv sa 16 osvojenih titula.

Generacije navijača odrasle su uz dominaciju Williamsa, Ferrarija i McLarena. Tako je i Sainz, koji je kao dječak u Madridu pratio kako Juan Pablo Montoya u Williamsu izaziva Michaela Schumachera u Ferrariju i Kimija Raikkonena u McLarenu – posljednji period kada je Williams redovno bio u vrhu. Njegovu ljubav prema F1 i poštovanje prema njenoj historiji sigurno mu je prenio otac, legendarni rally vozač, Carlos Sainz Sr.

Malo je vjerovatno da je mladi Carlos tada mogao zamisliti da će jednog dana voziti za sva tri tima, podvig koji su prije njega ostvarila samo tri vozača: Jacky Ickx, Nigel Mansell i Alain Prost.

Nije loše društvo, čak i ako su današnje okolnosti u Williamsu potpuno drugačije od onih kada su Mansell i Prost osvajali titule sa Renaultovim motorima 1992. i 1993. – baš prije nego što se Sainz rodio.

Na pitanje motorsporta o tome kako se osjeća kao četvrti vozač koji je vozio za veliki trio, Sainz se nasmijao: “Da ste me pitali kada sam imao 10 godina i kada sam se zaljubio u Formulu 1 za koje bih timove volio voziti, sigurno bih odabrao baš ta tri.”

“Sada sam u svojoj desetoj sezoni u Formuli 1 i pridružujem se Williamsu u veoma važnom trenutku za ovaj tim, dok prolazi kroz ključne promjene u svojoj historiji. Ne bi me ništa učinilo sretnijim i ponosnijim od toga da jednog dana stanem na postolje s ovim timom.”

“Želim pomoći ovom historijskom timu da se vrati na vrh Formule 1. Williams je drugi najuspješniji tim u historiji Formule 1, i biti dio tog povratka me nevjerovatno motiviše. Mislim da možete vidjeti koliko sam sretan i koliko se osjećam podržano od strane tima. Nadam se da će to izvući moju najbolju verziju.”

“Imamo odgovornost prema pokojnom Sir Franku,” dodao je Vowles. “Pridružio sam se ovom timu jer je on bio mjerilo u sportu, redefinisao je mnoge stvari i upravo me to privuklo Formuli 1. Zato sam danas ovdje, na čelu Williamsa. To za mene ima duboko i lično značenje.”

“Moj cilj je da vratim Williams na šampionski nivo, i usput, želim odati počast Sir Franku, njegovom imenu i njegovoj ostavštini.”