Mercedes u Austriju stiže sa pitanjem na koje još uvijek nema jasan odgovor. Nakon novih problema s pouzdanošću i odustajanja Andree Kimija Antonellija u Barceloni, ekipa iz Brackleya pokušava otkriti zbog čega se na W17 pojavljuju kvarovi koji tokom testiranja nikada nisu bili zabilježeni.

Tehnički direktor James Allison već je potvrdio da tim intenzivno radi na rješavanju problema te da se pripremaju nove električne komponente koje bi trebale otkloniti uzrok kvarova. Međutim, najveći izazov za Mercedes nije samo pronaći rješenje, već uopće precizno utvrditi šta uzrokuje problem.

Prva teorija odnosila se na visoke temperature. Barcelona je bila jedna od najzahtjevnijih utrka sezone po pitanju toplinskog opterećenja, pa se činilo logičnim da upravo to stoji iza problema. Ipak, ta teorija nije dugo izdržala detaljniju analizu.

George Russell ostao je bez pogona u Kanadi, na stazi i u vremenskim uslovima koji su bili znatno blaži nego u Španiji. Upravo zbog toga Mercedes više ne može sve objasniti pregrijavanjem sistema.

Sve više pažnje sada se usmjerava prema mogućnosti da problem nastaje u stvarnim trkaćim uslovima. Električni sistem i Energy Store tokom utrke prolaze kroz ogromna opterećenja izazvana vibracijama, prelascima preko agresivnih rubnika, snažnim kompresijama i konstantnim vertikalnim silama.

Postoji mogućnost da sama komponenta nije neispravna, već da određeni uslovi izazivaju kratke prekide u radu ili električne anomalije koje dovode do potpunog gašenja sistema. Takav scenarij objasnio bi zašto se kvarovi pojavljuju bez upozorenja i zašto ih je tako teško reproducirati tokom testiranja.

Upravo zbog toga pojavljuje se zanimljivo pitanje: da li će Mercedes morati žrtvovati dio performansi kako bi povećao pouzdanost?

Ako se pokaže da su određeni režimi rada električnog sistema preagresivni ili da komponente rade na samoj granici mogućnosti, tim bi mogao biti prisiljen koristiti konzervativnije postavke. To bi možda smanjilo rizik od novih odustajanja, ali bi istovremeno moglo umanjiti jednu od najvećih prednosti W17.

A ta prednost je brzina.

Na papiru, Red Bull Ring trebao bi biti jedna od najboljih staza za Mercedes. Duga ubrzanja i veliki udio vožnje pod punim gasom odgovaraju karakteristikama W17, koji je tokom sezone pokazao odličnu trakciju i vrlo konkurentnu maksimalnu brzinu.

Međutim, Ferrari također ima razloga za optimizam. Posljednji sektor Red Bull Ringa zahtijeva stabilan bolid s velikim nivoom downforcea i predvidljivim ponašanjem u brzim promjenama pravca, što je posljednjih utrka bila jedna od glavnih prednosti SF-26.

Dodatnu neizvjesnost donosi i prva Ferrarijeva ADUO nadogradnja motora. Dobitak možda neće biti spektakularan, ali na kratkoj stazi poput Spielberga čak i nekoliko dodatnih konjskih snaga može imati značajan uticaj.

McLaren je i dalje najteže procijeniti. MCL40 ne dominira ni u jednom specifičnom području, ali je dovoljno konkurentan gotovo svuda. Upravo zbog te uravnoteženosti ekipa iz Wokinga ostaje ozbiljna prijetnja vodećim timovima.

Ipak, najveća priča austrijskog vikenda mogla bi biti upravo Mercedes. Brzina nikada nije bila problem. W17 je više puta pokazao da ima potencijal za pobjede i pole positione.

Ali nakon kvarova koji su koštali Russella i Antonellija važnih bodova, Mercedes se suočava s ozbiljnom dilemom. Ako je cijena pouzdanosti smanjenje performansi, hoće li biti spremni usporiti svoj bolid kako bi konačno stigli do karirane zastave bez straha od novog kvara?

Odgovor na to pitanje bi se trebao dobiti već na Velikoj nagradi Austrije.