Fernando Alonso još jednom je zapalio paddock nakon Velike nagrade Brazila, ne toliko zbog rezultata Aston Martina, koliko zbog rečenice koja je odmah privukla pažnju svih u Formuli 1. Kada je dvostruki prak objašnjavao pad tempa u završnici utrke, izgovorio je riječi koje su odjeknule više nego ijedna tehnička analiza: “Ne mogu biti potpuno iskren.”
Na prvi pogled zvučalo je kao standardna Alonsova zagonetka, ali španjoski i talijanski mediji [AutoRacer] brzo su povezali njegov komentar sa vrlo specifičnom temom – sumnjom da pojedini rivali svjesno spuštaju bolid ekstremno nisko, iako time ulaze u zonu u kojoj postoji realan rizik od diskvalifikacije zbog prekomjernog trošenja podnice.
Zašto je visina bolida ponovo glavna tema?
Visina bolida jedna je od najosjetljivijih tačaka u savremenoj Formuli 1, posebno u eri efekta tla. Što je bolid niži, to je podnica efikasnija i stvara više prijanjanja, što omogućava brži prolazak kroz zavoje i stabilniji bolid. Ipak, postoji cijena: što je bolid bliže asfaltu, podnica se više troši. FIA je propisala tačno definisan maksimalni nivo habanja podnice, a svaki tim koji pređe to ograničenje biva automatski diskvalifikovan.
Upravo zato je Alonsova rečenica izazvala lavinu reakcija. Njegova tvrdnja da “ne može biti potpuno iskren” zvuči kao direktna aluzija na to da neki timovi možda igraju na granici pravila, spuštajući bolid do nivoa gdje je habanje podnice praktično neodrživo tokom cijele utrke. Ipak, ako taj bolid ne bude izabran za FIA-inu kontrolu, potencijalna kršenja ostaju neotkrivena.
Ključni problem: FIA ne pregleda sve bolide
Ovo je tačka koja daje težinu Alonsovim riječima. FIA, nakon završetka utrke, ne provjerava sve bolide, već samo ograničen broj. Pravila nalažu:
-
provjerava se prvih pet bolida u plasmanu, te
-
još dva dodatno odabrana nasumično.
U praksi to znači da se u većini utrka pregleda samo sedam automobila od ukupno dvadeset. Što je još važnije, većina bolida iz sredine poretka, pa čak i oni iz vrha koje FIA slučajno preskoči, ostaju potpuno izvan kontrole podnice.
Primjer iz Brazila to savršeno ilustrira. Pregledani su bolidi Oscara Piastrija, Landa Norrisa, Maxa Verstappena, Georgea Russella, Kimi Antonellija, Pierrea Gaslya i Nica Hulkenberga. Svi ostali vozači i timovi prošli su trku bez ikakve provjere habanja podnice, iako je to jedan od najkritičnijih parametara u Formuli 1.
Upravo ta selektivnost pregleda, tzv. „kontrola na uzorku”, otvara prostor za sumnje da bi neki mogli riskirati i voziti bolid ultra nisko računajući na to da neće završiti u uzorku boida koje FIA detaljno pregleda.
Šta zapravo poručuje Alonso?
Alonso je poznat po tome da svoje tehničke primjedbe iznosi pažljivo i uglavnom između redova. Ovaj put, međutim, njegova poruka djeluje znatno direktnije. Iako nije imenovao nijedan tim, njegova zagonetna rečenica, u kombinaciji sa izrazom lica i kontekstom, sugerira da smatra kako neka konkurentska ekipa koristi pristup koji je, blago rečeno, na ivici pravilnika.
U jednom od španjolskih izvještaja -Marca- navodi se kako je Alonso zapravo želio reći da određeni timovi „iznenada popravljaju tempo” u trenucima kada bi, u teoriji, trebalo biti teško održati konstantnu brzinu bez povećanog trošenja podnice. Mediji su to protumačili kao da Alonso ne želi otvoreno optuživati, ali želi jasno dati do znanja da mu nešto „ne štima”.
Šta ovo znači za ostatak sezone?
Ako su Alonsove sumnje opravdane, onda se radi o problemu koji bi mogao imati ozbiljne posljedice na borbu za poredak konstruktora. Male razlike, jedan ili dva milimetra visine, mogu donijeti nekoliko desetinki po krugu. U F1 to pravi razliku između pobjede i borbe za bodove.
Međutim, najveći problem ostaje sistem FIA-ina kontrola. Dok god se pregledi rade samo na ograničenom broju bolida, bit će prostora za nagađanja, teorije i optužbe. Alonso je samo prvi koji je odlučio to izreći naglas — makar samo djelimično.
Zašto je ovo izjava koja odjekuje?
Zato što dolazi od vozača koji vrlo dobro zna kako funkcionišu „sive zone” u Formuli 1. Alonso je vozio u eri kada su timovi koristili svaki trik kako bi pronašli prednost, od tajnih mapiranja motora do ekstremnih podešavanja ovjesa. Kada on kaže da „ne može biti potpuno iskren”, to obično znači da je primijetio nešto što smatra tehnički upitnim, ali dovoljno prikrivenim da ne pređe granicu otvorene optužbe.
U konačnici, njegova izjava tjera FIA-u da se zapita da li je selektivni sistem provjera podnice dovoljna garancija pravilnosti — ili će, pod pritiskom sve glasnijih komentara, biti primorana provoditi šire i češće tehničke kontrole.