Poker igrači imaju izraz za način na koji Lando Norris reaguje na teškoće: „propustan“. U igri blefova i protublefova, pokazivanje emocija smatra se nedostatkom i slabošću.

Da li to važi i za vozača Formule 1? Neki bi se složili, tvrdeći da je riječ o surovom, beskompromisnom svijetu odluka u djeliću sekunde, gdje protagonisti preuzimaju rizike oslanjajući se na nepokolebljivo samopouzdanje.

Zato je postalo pomodno ismijavati Norrisovu naviku samokritike. Kritičari koji tvrde da je „pukao“ pri kraju prošle sezone sve su glasniji, a njegovo tmurno držanje, nefiltrirana kritika i nemirni govor tijela nakon nedavnih utrka doživljavaju se kao svojevrsna kapitulacija u borbi za titulu.

„Sam sebi otežavam život,“ rekao je nakon prošlogodišnje Velike nagrade Saudijske Arabije, druge uzastopne utrke u kojoj su ga greške koštale liderske pozicije u prvenstvu. Njegova ramena i ton glasa, za mnoge su još znakovitiji od samih riječi.

Dok je Norris svojevrsni izuzetak u svijetu gdje se nesigurnosti obično kriju, njegov timski kolega zauzima suprotan kraj spektra. Toliko je opušten da je i kod najvećih stvari pribran i jasno zna šta hoće.

„Ljudi to brzo zaborave, ali prošla godina mu je bila tek druga sezona, a sada je treća – vrlo je stabilan, vrlo smiren u svom pristupu. To mi se sviđa,“ rekao je Max Verstappen nakon utrke u Saudijskoj Arabiji.

„To se vidi i na stazi: isporuči kada treba, gotovo da ne pravi greške – a to je ono što ti treba kada želiš da se boriš za titulu.“

Lice Oscara Piastrija je do određene mjere, svjesno održavana fasada – po njegovom viđenju, mora svoju energiju usmjeriti na specifičan način kako bi postigao maksimum..

Kontrast između dva McLarenova vozača je fascinantan i tema kojoj se novinari stalno vraćaju. Najnovije, uoči utrke u Saudijskoj Arabiji, njemački novinar pitao je Piastrija da li je ikada bio emotivan u kokpitu.

„Bilo je par puta tokom moje karijere,“ odgovorio je, „i da, mislim da negativne emocije negativno utiču, pa zato pokušavam… prirodno mi dolazi da budem smiren i opušten, ali to također zahtijeva i svjesni napor.”

„Ima i pozitivnih emocija – nakon Kine, da ste imali kameru na meni, vidjeli biste da sam bio prilično uzbuđen.”

„Vjerovatno ima toga više nego što se vidi ispod kacige – ali to je jednostavno moj pristup.“

Kontrast između Piastrijeve reakcije na proklizavanje u Melbourneu i Norrisovih odgovora na njegove ovogodišnje nedaće je očit. Ali, da li to zaista znači jednostavnu podjelu na snagu i slabost?

Postoji i element „kaljenja“ iza maski tvrdih momaka u F1 paddocku. Verstappena je, kako je poznato, otac ostavljao pored puta nakon izgubljene karting utrke.

Čak bi i zagovornici „škole teških udaraca“ možda tiho priznali da u tome nema mnogo slavljenja.

Piastrijem upravlja Mark Webber, koji je krajem 1990. morao razvoziti picu i sjeći drva kako bi finansirao svoju karijeru u utrkivanju.

Nipošto nije bio nježna duša – tokom svoje karijere bio je poznat po tome da „useljava“ u glave svojih timskih kolega bez najave i bez stanarine. Dok je bio Rosbergov kolega u Williamsu, vrlo brzo je uspio nagovoriti većinu ekipe da drugog vozača nazivaju „Britney“.

Nimalo čudno što je Max, kao dodatak pohvalama Oscaru, pomenuo Webbera kao pozitivan uticaj:

„Mislim da mu mnogo pomaže to što ima Marka uz sebe,“ rekao je svjetski prvak. „To je sjajno, jer ljudi uče iz tuđih karijera – ja sam to imao sa svojim ocem, a sada Mark usmjerava Oscara.“

Samopouzdanje je preduslov za uspjeh u utrkivanju. No, možda je greška shvatiti Norrisove emotivne istupe kao znak urušavanja samopouzdanja.

„Želim da budem na pola poziciji, želim da pobjeđujem, želim da budem savršen,“ rekao je Tomu Clarksonu u službenom F1 podcastu ove sedmice, „i mislim da moram malo više da prihvatim da neću uvijek biti savršen, i da pravim greške zato što pokušavam da budem savršen – a ne obrnuto.“