Na današnji dan prije tačno 15 godina, Sebastian Vettel je na Velikoj nagradi Abu Dhabija 2010. osvojio svoju prvu titulu svjetskog prvaka Formule 1 – u završnici koja je ušla u historiju kao jedna od najdramatičnijih i najneočekivanijih. Mladom Nijemcu je ova pobjeda otvorila vrata jedne od najdominantnijih era u modernoj Formuli 1, ali put do nje nije bio nimalo jednostavan.

Sebastian Vettel je u Abu Dhabi stigao kao autsajder u borbi za naslov. Fernando Alonso je držao vodstvo u prvenstvu, Mark Webber je bio ispred njega u poretku, a Lewis Hamilton je još uvijek imao matematičke šanse. Međutim, ono što se desilo tog 14. novembra 2010. postalo je savršena definicija Formule 1: taktika, rizici, hladna glava – i malo sreće.

Vettel je od starta kontrolisao utrku. Krenuo je sa pole pozicije i imao čist i stabilan početak, dok je Hamilton odmah pokušao agresivan napad, ali bez uspjeha. Jenson Button je također napravio dobar potez, preuzevši treće mjesto od Fernanda Alonsa.

Međutim, drama je počela već nakon nekoliko zavoja. Veliki sudar između Michaela Schumachera i Vitantonija Liuzzija izazvao je izlazak sigurnosnog automobila. Force India je završila naslonjena preko Mercedesa – scena koja je obišla svijet. Schumacher se okrenuo u pokušaju da pretekne Nico Rosberga, a Liuzzi jednostavno nije imao gdje pobjeći.

Tokom perioda sigurnosnog automobila, nekoliko vozača odmah je otišlo u boks i riješilo se super-mekanih guma. Tu grupu predvodili su Rosberg i Petrov, odluka koja će kasnije postati ključna u borbi za titulu.

Nakon restarta, Vettel i Hamilton su se odvojili na vrhu, dok je Alonso počeo gubiti tempo. Ferrari je pratio Marka Webbera i pokušao odgovoriti njegovoj taktici. Webber i Alonso prerano ulaze u boks – odluka koja će im presuditi. Alonso izlazi tek ispred Webbera, ali iza Vitalija Petrova, što postaje početak njegovog najfrustrirajućeg poglavlja karijere.

Petrov je vozio savršeno, bez greške, i hladnokrvno odbijao sve Alonsove napade. U jednom trenutku, Španjolac je pokušao napad, otišao široko u zavoju broj 11 i izgubio dodatno vrijeme, ali Webber nije bio dovoljno blizu da iskoristi situaciju.

U međuvremenu, Hamilton je zaglavio iza Roberta Kubice, što je omogućilo Vettelu da se nakon svog boksa vrati na stazu sa deset sekundi prednosti. Button je produžio stint sve do 39. kruga, ali ni to nije promijenilo poredak – Hamilton je ostao zarobljen iza Renaulta.

Kubica je u 46. krugu otišao u boks i vratio se ispred Alonsa, dodatno uništivši Ferrarijev plan. Alonso je ada trebao proći Petrova, Rosberga i Kubicu da spasi titulu – misija koja je postajala sve nerealnija. Pokušavao je sve, opet izlijećući u zavoju 17, ali nije bilo rješenja.

Na vrhu, Vettel nije ni znao da je u poziciji da osvoji šampionat. Tek kada je nakon 55 krugova prošao kroz cilj kao pobjednik i ostvario svoju petu pobjedu sezone, stigla je legendarna poruka preko radija:

„Sebastian… svjetski si prvak. Svjetski prvak! Dobro urađeno, momče!“

Vettel je zaplakao u bolidu. U tom trenutku imao je samo 23 godine i postao najmlađi svjetski prvak u historiji Formule 1.

Iza njega su ciljem prošli Hamilton i Button. Rosberg je bio četvrti, Kubica peti. Alonso tek sedmi, Webber osmi – i obojica su ostali nijemi, šokirani i potučeni.

Felipe Massa završio je deseti, iza Alguersuarija. Trulli je klasificiran posljednji, iako je odustao kada mu je otpao zadnji spojler. Red Bull je u dva vikenda osvojio sve: prvo konstruktorsku titulu, a onda i vozačku. I ono najnevjerovatnije: titulu nije osvojio vozač koji je vodio šampionat — već onaj koji je na posljednju utrku stigao treći u poretku.

Na današnji dan počela je era Sebastiana Vettela – četverostrukog šampiona i jednog od najuspješnijih vozača moderne Formule 1.