Mercedes je ponudio objašnjenje za zagonetne fluktuacije u performansama svog W15 bolida i priznanje da bi iza njih mogli biti neadekvatni simulacijski modeli.
Loša Velika nagrada Australije u kojoj je Lewis Hamilton odustao zbog kvara na motoru dok je bio tek 11., a George Russell završio u zidu sa sedmog mjesta jureći Fernanda Alonsa – koji je kažnjen zbog svoje vožnje u incidentu – označila je najnižu razinu Mercedesovih performansi od početka sezone, ali i nastavila obrazac u kojem je nakratko izgledao konkurentno na treningu, da bi posrnuli kad je bilo najvažnije.
Mercedesov tehnički direktor James Allison aludirao je upravo na to u izvještaju nakon utrke kojeg je mjemačka momčad objavila.
„Počinjemo da uočavamo obrazac da većinu vikenda imamo period tokom vikenda kada se osjećamo dobro u bolidu, sigurni u bolid, ali onda u sesijama, u kvalifikacijama i utrci, to nam prođe kroz prste,” rekao je Allison.
„Ako pokušavamo nacrtati taj obrazac zajedno, onda je vjerojatno najjača korelacija koju trenutno možemo napraviti ta da naša konkurentnost opada kada je staza topla, kada je dan najtopliji i stoga temperature guma rastu s onima na stazi.”
“Vrijeme kada smo bili najbolji bilo je na sesijama koje su najbolje i tako nam to daje neke naznake o tome što trebamo učiniti dok idemo dalje odavde.”
“Ali od 3, treninga do kvalifikacija u Melbourneu nije bilo promjena u postavkama.”
Na pitanje u izvještaju da li Mercedes i dalje ima problema sa korelacijom između svojih simulacija i stvarnosti na stazi, Allison je odgovorio: Jednostavno rečeno, da.”
I premda je njegov opširni odgovor potvrdio da se ono s čime se Mercedes suočava na neki način malo razlikuje od poteškoća bilo kojeg tima u izradi simulacijskih alata koji tačno predstavljaju ponašanje guma u stvarnom životu i interakciju guma/asfalt, također je istakao da Mercedesu trebaju bolji simulacijski modeli bi da se izvukli iz trenutne nevolje.
“Uvijek postoje problemi korelacije u svakoj godini u svakoj momčadi i uvijek će postojati problemi korelacije između onoga što vidite u tvornici i onoga što vidite na stazi jer je tvornica neka vrsta reducirane verzije stvarnosti,” pojašnjava on.
“Nije isto kao voziti bolid na pravoj stazi na stvarnom asfaltu stvarne staze sa svim svojim beskonačnim detaljima i složenošću.”
“Ovdje u tvornici imate pojednostavljene modele i ti su pojednostavljeni modeli moćni da vas usmjere na ovaj ili onaj način. Ali svi oni imaju svoje nedostatke i svi imaju svoje probleme sa korelacijom.”
“U velikoj mjeri modeli koje imamo, alati za simulaciju koje imamo, nevjerovatno su dobri u održavanju nas na pravom i uskom i smjeru vodeći nas prema dužem vremenu kruga.”
“Vrag je uvijek u detaljima,” ističe on.
„U području balansa velike i niske brzine, mogli bismo malo poboljšati to područje modela, jer tu imamo neke razlike između onoga što vidimo na stazi i onoga što vidimo u virtualnom svijetu.”
“A te razlike, ako ih možemo približiti, to nam jednostavno omogućuje da budemo tačniji kroz projekcije koje ovdje napravimo kako bismo se pozabavili stvarima za koje vjerujemo da koče bolid.”
