Dolazak Aston Martinovog AMR26 bolida u Barcelonu bio je jedan od najiščekivanijih trenutaka zatvorenih testiranja, ponajviše zbog prvog stvarnog uticaja Adriana Neweya na projekat tima iz Silverstonea. Međutim, iako je interes bio ogroman, bolid je na stazu izašao tek u četvrtak poslijepodne. I dok će Newey prirodno privući većinu pažnje, stvarna slika razvoja AMR26 daleko je složenija – jer tragovi drugog ključnog arhitekte, tehničkog direktora Enrica Cardilea, jednako su jasno vidljivi. 

Reputacija Adriana Neweyja odavno je prerasla okvire običnog inženjera. Kada neko osvoji toliko titula, oko njega se stvara gotovo mitski status, a u njegovom slučaju često se govori da je “prečica do pobjede” ili “šifra za uspjeh”. Zato ne čudi što su se, čim je AMR26 konačno izašao iz garaže, pojavili komentari da je Newey “ponovo uradio svoje”. 

Bolid zaista izgleda drugačije u odnosu na konkurente, ali razlike same po sebi nisu dokaz genijalnosti – i drugi timovi, poput Williamsa ili Alpinea, donijeli su radikalno različite koncepte. Razlika je u tome što Alpine nema Neweya, pa njihove ideje prolaze gotovo nezapaženo. 

To, naravno, ne znači da AMR26 nije tehnički zanimljiv. Prednji dio bolida karakteriše prilično masivan nos koji se sužava prema pregradi šasije, spuštajući se između nosača prednjeg krila prije nego što se ponovo uzdiže i poravnava s trupom. Riječ je o rješenju koje ima za cilj ubrzavanje protoka zraka ispod nosa i smanjenje zone sporog zraka nastale zbog samog volumena konstrukcije. Koncept podsjeća na Brawnov nos iz 2009. godine, kada je širi vrh postupno sužavan duž bočnih strana. 

AMR26-Photo By – Autosport.com

Završne ploče prednjeg krila također odstupaju od uobičajenih rješenja. Umjesto malih vanjskih krilaca koja većina timova koristi, Aston Martin je taj prostor ispunio senzorom temperature gume. Vrtložni tuneli imaju klasičan oblik, ali bez spljoštenog zadnjeg ruba, što znači da se dio “outwash” efekta prepušta samoj gumi. 

Posebnu pažnju privukao je prednji ovjes, iako je tim namjerno sakrio taj detalj na službenim fotografijama. Ipak, snimci izvan ograde staze otkrili su pravu sliku. Gornja vilica ima izrazito nagnut položaj: prednji krak postavljen je u ravnini s vrhom potisne šipke, dok je zadnji spušten prema donjem dijelu pregrade šasije. Rješenje podsjeća na McLaren, ali s još nižom tačkom oslonca, što donosi bolje anti-dive karakteristike i poboljšava upravljanje protokom zraka oko donjih dijelova bolida i ulaza u bočne stranice. 

Bočne stranice imaju izražen “undercut”, sličan onome na Mercedesu, ali s drugačijom geometrijom usisnika. Aston Martin koristi takozvani “underbite” oblik kako bi povukao turbulentni zrak dalje od ključnih aero površina. Iako su prvi prikazi bili u sivim tonovima, kasnije fotografije u boji otkrile su složen sistem wakeboard elemenata, uključujući drugi, streličasto oblikovan segment koji bi mogao pojačati vrtložni tok uz bočnu stranicu. 

Poklopac motora otkriva još jednu zanimljivu kombinaciju ideja. Trostrani rollhoop s “rogovima” sa strane i prošireni izlaz ispod njih snažno podsjećaju na rješenja koja je Enrico Cardile koristio na Ferrarijevim bolidima 2022. i 2023. godine. Centralizacija usisnika smanjuje rizik da zrak slabije energije dođe do zadnjeg krila, što je posebno važno u eri kada efekt tla više nije dominantan. Uz to, male peraje pored halo nosača dodatno usmjeravaju tok, slično “kobra” perajama koje je Ferrari koristio 2024. 

Detalji zadnjeg ovjesa nisu u potpunosti vidljivi, ali se čini da je gornja vilica zadržana visoko kako bi se održale anti-dive karakteristike i stabilnost centra mase. Kao i na ranijim Neweyevim bolidima u Red Bullu, primjetan je blagi nagib šasije prema nazad, s ciljem maksimalnog iskorištavanja difuzora. 

Photo By: Aston Martin

Zadnje krilo ima mala zadebljanja na završnim pločama koja pomažu podizanju strujanja zraka, povećavajući razliku pritiska iza difuzora i time ukupni downforce. To je rješenje koje Aston Martin koristi već nekoliko sezona, ali je ovdje dodatno usavršeno. 

Iako će Adrian Newey, kao tehnički lider projekta, dobiti najveći dio zasluga, AMR26 jasno nosi i snažan pečat Enrica Cardilea. Sličnosti s Ferrarijevim rješenjima iz prethodnih godina potvrđuju da se ovdje ne radi o jednom autoru, već o spoju dvije škole dizajna. Upravo taj spoj ideja mogao bi biti ključan za razvoj bolida tokom sezone. 

Međutim, postoji i razlog za zabrinutost. Novi Hondin pogonski sklop još uvijek nije odradio dovoljno krugova. Lance Stroll je zaustavio bolid na stazi tokom kasnog poslijepodnevnog dijela testiranja, pa će se nade tima sada usmjeriti na daljnji rad i namjera da se konačno sakupi prijeko potrebna kilometraža.