Ferrari će u Austinu posljednjim velikim razvojnim paketom za SF-26 pokušati riješiti jedan od problema koji je Charlesu Leclercu i Lewisu Hamiltonu tokom sezone često otežavao izvlačenje maksimuma iz bolida – njegovu nepredvidljivost i potrebu za veoma ekstremnim postavkama. Nova podnica trebala bi biti ključni dio paketa, ali cilj nije samo pronaći dodatni downforce, već omogućiti da SF-26 radi kroz širi raspon postavki i pritom manje opterećuje gume.
Paket za VN Sjedinjenih Američkih Država predstavlja četvrti veliki razvojni korak Ferrarija tokom 2026. godine i jedan od posljednjih pokušaja da se iz sadašnjeg bolida izvuče dodatni potencijal prije nego što se tehnički fokus gotovo potpuno prebaci na bolid za 2027. godinu. Ferrari je posljednji put pobijedio na Silverstoneu početkom jula, dok su rezultati nakon toga oscilirali uprkos tome što je Leclerc u Singapuru ponovo stigao do 2. mjesta.
Dodatni pritisak predstavlja činjenica da posljednje promjene povezane s drugom evolucijom pogonske jedinice 067/6 kroz ADUO2 nisu na stazi donijele onoliko koliko se u Maranellu očekivalo. Zbog toga tehnički odjel pod vodstvom Loica Serre pokušava pronaći posljednje značajnije dobitke na SF-26, bolidu koji je već veoma blizu granice svog razvojnog potencijala.
Najvažniji element novog paketa bit će podnica. Ferrari želi povećati količinu downforcea koju stvara donji dio bolida, ali još važnije je postići da taj nivo aerodinamičkog opterećenja ostane stabilniji kada se mijenjaju visina bolida i njegovo kretanje kroz zavoj.
Dosadašnji SF-26 često je zahtijevao veoma krute i agresivne postavke kako bi podnica ostala u optimalnom radnom području. To može donijeti performanse u jednom dijelu kruga, ali istovremeno povećava osjetljivost bolida i otežava upravljanje gumama.
Nova podnica zato je razvijena s mogućnošću da Ferrari zadrži sličan nivo vertikalnog opterećenja uz nešto manje ekstremnu mehaničku postavku. Time bi se trebao proširiti radni prozor SF-26 i omogućiti stabilnije ponašanje ne samo u sporim, nego i u srednje brzim i brzim zavojima.
Upravo će Austin biti veoma važan test takvog koncepta. COTA ima kombinaciju različitih tipova zavoja, dok neravna podloga dodatno otežava održavanje konstantne visine bolida. Brza sekcija poznata kao Snake istovremeno stvara velika bočna opterećenja na gume, pa će Ferrari morati pronaći balans između aerodinamičkih performansi i mehaničkih postavki.
Promjene na bočnim stranicama i karoseriji trebale bi imati drugačiji cilj – povećanje ukupne efikasnosti bolida. Uži ulazi bočnih stranica trebali bi smanjiti otpor zraka i pomoći boljem upravljanju protokom prema stražnjem dijelu bolida, što bi istovremeno moglo omogućiti efikasnije korištenje raspoložive energije.
Ferrari pritom ne očekuje da manji ulazi stvore problem s hlađenjem. Dosadašnji sistem nije koristio puni potencijal koji omogućava toplinski režim pogonske jedinice, pa postoji prostor da se aerodinamička efikasnost poboljša bez ugrožavanja hlađenja.
Još uvijek nije potpuno sigurno da će svi planirani dijelovi biti spremni za Austin. Nova podnica trebala bi biti uvedena na COTA-i, dok se na izmijenjenim bočnim stranicama i karoseriji radilo do posljednjeg trenutka. Ako neki od tih elemenata ne stigne na vrijeme, trebao bi biti spreman za narednu utrku u Meksiku.
Ferrari zato u Austinu ne traži samo još nekoliko desetinki čistih performansi. Cilj je napraviti SF-26 stabilnijim i predvidljivijim bolidom koji Leclercu i Hamiltonu neće zahtijevati toliko ekstremne postavke kako bi radio u optimalnom području.
Ako nova podnica uspije proširiti aerodinamički radni prozor, Ferrari bi mogao dobiti upravo ono što mu je često nedostajalo tokom sezone – bolid koji svoje performanse može zadržati kroz širi raspon zavoja i uslova, bez velikih kompromisa u postavkama i upravljanju gumama.
