Ferrari nakon VN Azerbejdžana pokušava pronaći odgovor na sve izraženiji problem SF-26: bolid nije nužno izgubio osnovnu brzinu koju je pokazivao prije ljetne pauze, ali je njegov radni prozor postao sve uži. Fred Vasseur je priznao da Scuderia u određenim uslovima mora koristiti manje aerodinamičkog opterećenja nego što bi bilo optimalno samo kako bi se odbranila od manjka brzine na pravcima, a posljedice tog kompromisa zatim se prenose na zavoje i rad guma.
Baku je taj problem pokazao možda jasnije nego bilo koja prethodna staza. Charles Leclerc je kvalifikacije završio na 2. mjestu, ali je od Georgea Russella zaostao čak 0,837 sekundi. Rezultat je zato izgledao bolje od stvarne razlike u performansama, posebno jer je Leclerc u završnom pokušaju imao i povoljnu zavjetrinu.
Ipak, Ferrari nije jednostavno postao spor nakon Budimpešte. Podaci iz prethodnih utrka pokazuju da je SF-26 i dalje uspijevao ostati relativno blizu Mercedesu u jednom krugu. Problem je više u tome koliko precizno Ferrari sada mora pogoditi postavke da bi taj potencijal zaista izvukao.
U Bakuu je Scuderia istovremeno pokušavala pronaći brzinu na pravcima, dovoljno aerodinamičkog opterećenja za zavoje i pravi temperaturni raspon guma. Upravo se ta tri zahtjeva međusobno sukobljavaju.
Ferrari zbog manjka brzine na pravcu mora smanjivati downforce. Time dobija nekoliko dodatnih kilometara na sat, ali istovremeno gubi oslonac u zavojima. Manje opterećenja zatim otežava vozačima da prenesu dovoljno energije u gume i zadrže ih u odgovarajućem radnom rasponu.
Tu počinje ono što je Vasseur opisao kao negativnu spiralu.
Najbolji primjer predstavljale su različite aerodinamičke konfiguracije koje su Leclerc i Lewis Hamilton koristili u Azerbejdžanu. Leclerc je zadržao lakšu verziju usmjerenu prema manjem otporu i većoj brzini na pravcima, dok je Hamilton nakon 3. treninga prešao na opterećeniju konfiguraciju kako bi dobio stabilniji zadnji kraj, više trakcije i pokušao bolje zagrijati gume.
Dvojica Ferrarijevih vozača su tako praktično pokušavala riješiti isti problem iz dva različita smjera.
Leclerc je bolje štitio maksimalnu brzinu, dok je Hamilton pokušavao dobiti više stabilnosti i gripa. Međutim, nijedno rješenje nije potpuno uklonilo problem. Hamilton je tokom vikenda imao velike poteškoće s dovođenjem guma u pravi radni raspon, a u utrci je govorio o stintovima u kojima gume jednostavno nisu počele raditi kako je očekivao.
Dodatnu dimenziju predstavlja pogonska jedinica.
Ferrari je u Monzi uveo ADUO 2, svoj drugi razvojni korak motora, ali nadogradnja nije potpuno zatvorila razliku prema vodećim rivalima. U Bakuu je to bilo posebno osjetljivo jer manjak efikasnosti na pravcu ne utiče samo na maksimalnu brzinu.
Veći otpor znači da je potrebno više energije kako bi bolid nastavio ubrzavati pri velikim brzinama. Ako Ferrari želi kompenzirati taj deficit skidanjem aerodinamičkog opterećenja, posljedice se zatim osjećaju kroz cijeli krug.
Zbog toga problem pogonske jedinice više nije samo pitanje nekoliko km/h.
On počinje utjecati na izbor aero konfiguracije, količinu gripa u sporim zavojima, stabilnost bolida i mogućnost da gume ostanu u pravom temperaturnom prozoru. Upravo zbog toga Ferrari trenutno nema luksuz da bolid podešava samo prema idealnom vremenu kruga.
Hamilton je nakon Bakua stanje najbolje sažeo riječima da se radi o „kombinaciji faktora“.
Ferrari je tokom sezone nastavio razvijati SF-26. U Zandvoortu je stigla izmijenjena podnica i difuzor, a u Monzi ADUO 2. To ne znači da su ti dijelovi pogoršali bolid. Naprotiv, problem je što su Red Bull, McLaren i Mercedes također nastavili napredovati, dok je Ferrari sve češće prisiljen birati koji će dio performansi žrtvovati.
Sljedeće utrke zato će biti vrlo važne za razumijevanje pravog stanja SF-26. Sepang bi trebao više odgovarati njegovoj aerodinamičkoj stabilnosti, ali ima i duge pravce na kojima će efikasnost ponovo biti važna. Singapur ima manje dugih pravaca, ali mnogo zahtjeva u pogledu trakcije i mehaničkog gripa.
Ferrari zatim očekuje novi aerodinamički korak oko Austina.
Najvažnije pitanje neće biti samo koliko će desetinki novi paket donijeti. Mnogo važnije bit će može li Ferrari proširiti radni prozor SF-26 i omogućiti inženjerima da koriste optimalniji nivo downforcea bez stalnog straha od gubitka na pravcima.
Baku je pokazao najekstremniju verziju trenutnog problema: Ferrari istovremeno pokušava pronaći brzinu na pravcu, stabilnost bolida i temperaturu guma. Kada popravi jednu stranu, druga često pati. Upravo izlazak iz tog začaranog kruga mogao bi biti ključan za povratak SF-26 u stabilnu borbu s Mercedesom, Red Bullom i McLarenom.
