Dok je Ferrari na putu prema Las Vegasu, u Maranellu se paralelno vodi borba druge vrste – ona daleko od kamera i paddocka, ali ključna za budućnost tima. Projekt za 2026., interno označen kao Ferrari 678, prolazi kroz ubrzanu fazu razvoja jer nova era Formule 1 donosi potpuno nove principe aerodinamike, drugačiji balans energije između motora sa unutrašnjim sagorijevanjem i hibridnog sistema, aktivna krila, nove gume, užu šasiju i dramatično smanjenje minimalne težine.

Prema izvještaju koji potpisuje iznosi talijanski motorsport, Ferrari je donio nekoliko ključnih odluka koje mijenjaju dosadašnji pravac razvoja – i koje vode vrlo jasnom zaključku:

Ferrari sve više kopira filozofiju McLarena.

Povratak pushrod koncepta – ali uz bitnu novinu

Naredni Ferrarijev bolid napušta rješenje sa pull-rod ovjesom na prednjoj i zadnjoj osovini koje je korišteno ove godine – i koje je ostavilo razočaravajuće rezultate. Umjesto toga, tim se vraća pushrod sistemu, ali ne kao pukom vraćanju na staro, već kao potpuno novom pristupu optimiziranom za 2026. pravila.

Najzanimljiviji i najotkrivajući detalj:

Ferrari namjerava pomjeriti upravljačku polugu iza donje viljuške, što je koncept koji je McLaren prvi put predstavio prije dvije godine, a kasnije ga testirao i Mercedes na W16.

To rješenje je tehnički zahtjevnije, ali pruža ogromne aerodinamičke mogućnosti. Kako se navodi, Diego Tondi i Franck Sanchez smatraju da upravo ta filozofija otvara prostor da Ferrari smanji otpor zraka i poboljša protok ispod nosa bolida – što je ključno u eri aktivne aerodinamike i ograničenog energetskog punjenja hibridnog sistema.

Zbog čega se mijenja i zadnji kraj?

Ferrari je ove godine pokušao i modifikovani tie-rod ovjes na zadnjoj osovini, ali taj eksperiment nije donio očekivane rezultate. Konstrukcija nije ponudila stabilnu platformu niti balans, pa se tim vraća pushrod rješenju – iako to podrazumijeva redizajn mjenjačkog kućišta, koje sada mora smjestiti ovjes u gornji dio konstrukcije.

To nosi dva izazova:

  • povećati torzionu čvrstoću
  • ali istovremeno smanjiti masu

Zbog toga Ferrari radi na novim materijalima kako bi pronašao tačnu granicu između čvrstoće i mase bez ekstremnih rješenja koja mogu biti nepredvidiva ili rizična.

Filozofija dizajna: stabilnost umjesto radikalnog rizika

Prema podacima, Ferrari je odlučio da:

„678 neće gurati koncept do krajnjih ekstremnih granica.“

Cilj Loïca Serre nije najagresivnija ili najradikalnija interpretacija pravila, nego bolid bez velikih slabosti. Nakon iskustva sa SF-25, Ferrari želi šasiju koja bolje funkcioniše u širokom rasponu temperatura, staza i zahtjeva, bez oslanjanja isključivo na uske forme karoserije i ekstremno zatvorena rashladna rješenja.

Ta strategija dolazi direktno iz McLarenove škole: bolje je imati kilogram pravilno raspoređene mase nego ekstremno lagan bolid koji je aerodinamički nepredvidiv.

Bitka za masu – najveći izazov nove ere

Zvanična pravila predviđaju smanjenje težine za 30 kilograma, ali tu postoji kvaka:

  • novi hibridni sistem dodaje 30 kilograma

To znači:

realni cilj je 60 kilograma manje nego sada.

To predstavlja gigantski izazov i prema navodima, to bi upravo moglo dijeliti konkurentne timove od onih koji greše već u prvoj godini nove ere.

Zaključak: Ferrari igra pametno, ne agresivno

Nova filozofija Ferrarija izgleda jasna:

  • manje eksperimenata
  • više provjerenih smjerova
  • stabilan koncept koji se može razvijati

Ako se informacije pokažu tačnim, Ferrari je:

● napustio pull-rod pristup
● prihvatio McLarenov aerodinamički koncept
● redizajnirao mjenjačko kućište
● fokusirao razvoj na masu, predvidljivost i efikasnost

Drugim riječima: Ferrari ne pokušava izmisliti Formulu 1 – nego konačno počinje pratiti ono što već radi najbolji tim u razvoju bolida posljednje dvije sezone.