Na prvi pogled, oprezni pokušaji šefa Mercedesa Tota Wolffa, da umanji očekivanja u vezi sa debitantom Andreom Kimijem Antonellijem izgledaju kao tipični dio predsezonskog skrivanja od javnosti.

„Ako očekujete da će [Antonelli] biti na pol positionu u Melbourneu, pobijediti na utrci i odmah se boriti za titulu, rizik je visok jer se to neće desiti,“ rekao je Wolff za Auto Motor und Sport.

„Ako uzmemo u obzir da ima samo 18 godina, vrlo je talentovan, ali mora rasti i prvo praviti greške, rizik je manji.“

Čak ni Wolffov stari rival, Christian Horner, ne bi osporio logiku ove tvrdnje.

Isaac Newton nije bio u pravu o svemu – izgubio je dio svog bogatstva u Južnomorskom balonu – ali, poznato je, kada je sjedio ispod stabla jabuke, nije očekivao da će plodovi padati prema gore.

Ako bi Antonelli završio visoko na gridu u prvoj utrci, osvojio nekoliko utrka i bio kandidat za titulu na kraju sezone, bio bi prvi debitant koji je to učinio još od vozača čije je mjesto upravo zauzeo. A okolnosti konkurencije te sezone, 2007. godine, bile su vrlo drugačije.

Pitanje je, zašto bi se Wolff uopće trudio da naglašava očigledno?

Postoje li očekivanja koja treba upravljati? Možda ne među širokom bazom fanova ili samim paddockom. Ali na nivou odbora – Mercedes-Benz grupa zadržava udio zajedno sa magnatom Ineos-a, Jimom Ratcliffeom, i samim Wolffom – mudrost Antonellijeve promocije biće dovedena u pitanje ako rezultati ne ispune očekivanja.

Iako je popularno mišljenje da je Antonelli imao pomalo neimpresivnu debitantsku sezonu u Formuli 2 prošle godine, postojale su olakšavajuće okolnosti iza njegovog prividnog manjka brzine i nekoliko incidenata koji su ga koštali pozicija.

Ono što je više zabrinulo insajdere bilo je kako je previše forsirao kada je prvi put javno vozio bolid Formule 1 na prvom treningu u Monzi prošle godine. Utisak je bio da je riječ o mladom vozaču koji je previše žurio da se dokaže.

Wolffov prvobitni plan bio je da Antonelli odvoze drugu sezonu u F2 2025. godine, a zatim zamijeni Lewisa Hamiltona 2026. Međutim, tokom posljednjeg produženja ugovora, Hamilton je ovo predvidio, poslao signale ka Maranellu i dogovorio vlastiti odlazak na datum koji mu odgovara.

S obzirom na to da je Plan A završio u smeću, Wolff je morao birati između manje neugodnih opcija, među kojima je promovisanje Antonellija godinu dana ranije bilo bolje rješenje od angažiranja zamjene.

Stoga, Wolffova poruka je u skladu sa nastojanjem da smanji pritisak na Antonellija: poručujući dioničarima i timu naviknutom na vrlo malo grešaka od prethodnog vozača na toj poziciji da očekuju poneku „grbu“ na putu, dok zaštitnički – iako oprezno – stavlja ruku na Antonellijevo rame.

Konkurentske okolnosti također su mu pružile paravan u slučaju dodatnih poremećaja. Suprotno trendu posljednjih sezona, on nije jedini šef ekipe sa debitantom – uključujući Antonellija, za predstojeću sezonu tu su još petorica novajlija.

Tokom proteklih nekoliko godina, osjetljivost Pirellijevih guma natjerala je ekipe da favoriziraju iskusne vozače u odnosu na debitante, trend koji je ojačan povratkom na aerodinamiku zasnovanu na efektu tla, što je učinilo bolide zahtjevnijim za vožnju.

Wolff tvrdi da je F1 doživjela trenutak prosvjetljenja kada je Oliver Bearman – sada redovni vozač Haasa u 2025. – uskočio kao zamjenu za Carlosa Sainza u Saudijskoj Arabiji i bio dovoljno brz, pritom držeći Ferrari dalje od zidova Džede.

„Zatim je i Franco Colapinto napravio trenutan utisak [u Williamsu],“ pojašnjava on. „Odjednom su svi shvatili da mladi vozači počinju na vrlo visokom nivou.“

Iako uvjerljivo, ovo je pomalo neiskreno – Bearman i Colapinto su se istaknuli na početku, ali su također pokazali koliko je teško konstamtno imati performanse na najvišem nivou. Bearmanova treća F1 utrka u Sao Paulu, brzo je zaboravljena, dok je Colapinto testirao strpljenje mehaničara Williamsa i budžetske granice tima.

Prava istina je očigledna: „Vidimo 2025. kao tranzicijsku godinu i želimo ga pripremiti za 2026. kada će svi krenuti ispočetka,“ rekao je Wolff.

Bilo ko sa osnovnim znanjem o bilo kojem profesionalnom sportu čuo je lidere kako govore o „tranzicijskim“ sezonama. To je ključna riječ za upravljanje očekivanjima.

S obzirom na to da se u svakoj trkaćoj sezoni ulozi mjere desetinama ili stotinama miliona dolara, 2025. je „tranzicijska“ samo u smislu da će vjerovatno biti tehnički stabilna dok inženjeri gledaju unaprijed. To samo smanjuje jedan od varijabli, ali ne čini sezonu manje značajnom.

Ipak, pod ovim izgovorom, svih pet novajlija – Antonelli, Bearman, Isack Hadjar, Jack Doohan, Gabriel Bortoleto – ulaze u borbu.

A dok poruka glasi da su očekivanja niska za ovu „tranzicijsku“ godinu, ne računajte na to da će se neuspjesi opravdati. Bez obzira na to što Wolff možda govori o pripremama za 2026., ako Antonelli ili bilo koji od njegovih kolega ne uspiju, možda neće ni dočekati tu sezonu.

Kao što je poznato, Wolff još uvijek nije odustao od pokušaja da dovede Maxa Verstappena…