Max Verstappen ne isključuje da bi jednog dana mogao preći u Ferrari – ali to neće učiniti samo iz sentimentalnih razloga, već bi išao da pobjeđuje.
Nešto neodoljivo postoji u samom imidžu vožnje za Ferrari, bez obzira na težinu koju taj dres nosi. Pritisak, sukobi unutar tima i neumoljivi mediji dolaze u paketu s tom strašću, emocijama i najboljim službenim automobilima u F1.
Taj šablon postavio je osnivač marke Enzo Ferrari, samoproglašeni „agitator ljudi“ koji je sve osim svojih izvanrednijih vozača smatrao običnom najamnom radnom snagom.
„Ferrarijeva očekivanja od performansi stvarala su snažan pritisak koji se osjećao u cijeloj organizaciji, a vozači nisu bili izuzeti iz toga,“ napisao je svjetski prvak iz 1961. Phil Hill.
„Umjesto da trka bude kulminacija timskog napora da se pobijedi, postojao je osjećaj kao da ti, vozač, nevoljko dobijaš povjerenje da upravljaš ovim draguljem od mašine, ovim plodom genija, i da se samo nadaš da tvoje prirodno tupavilo neće uništiti sve.“
„Kada bi neko od nas pobijedio, osjetio sam određenu nevoljkost sa Ferrarijeve strane da podijeli zasluge sa vozačem, da mu čestita i zahvali za dobro obavljen posao. Više je to izgledalo kao da je Ferrari osjećao da je pobjeda dvostruko njegova – ne samo da je napravio bolid bolji od svih ostalih, već dovoljno dobar da prevari čak i vozačevu prirodnu destruktivnost.“
Lewis Hamilton je ove godine pod velikim pritiskom, a može se reći da očekivanja nisu ispunjena ni s njegove ni s Ferrarijeve strane. Osim pobjede u sprintu na VN Kinie nije uspio nadmašiti timskog kolegu Charlesa Leclerca po brzini, dok se bolid često mučio da bude konkurentan, a kamoli pobjednički. Šef tima Fred Vasseur nedavno je priznao da je možda podcijenio razmjere izazova integracije Hamiltona u ekipu.
Uoči VN Italije na Monzi, Verstappena su pitali za Ferrari, tim s kojim ga rijetko povezuju, te za njegovo mišljenje o Hamiltonovoj burnoj prvoj sezoni u Maranellu.
„Oni već imaju dva vozača pod ugovorom za sljedeću godinu, tako da ionako nema nikakve diskusije,“ rekao je Verstappen uoči VN Italije. „Sada, postoji li šansa? Da, u životu postoji mnogo šansi za bilo kakvu odluku.”
„Naravno, u ovom trenutku to nije na horizontu, ali ko zna? Ja čak ne znam koliko ću dugo voziti u Formuli 1, tako da je za mene još mnogo nepoznanica.“
„Uvijek je vrlo teško znati šta će se desiti, zar ne? Ne mogu znati kako je on [Hamilton] radio u Mercedesu, kako se lično osjeća, šta se dešava u timu trenutno. Nemam nikakvih informacija o tome.”
„Stvar je u tome da je došao u tim koji već ima vrlo jakog vozača u Charlesu [Leclercu], pa nikada neće biti lako odmah doći tamo i početi pobjeđivati timskog kolegu koji je dobro integriran, dobro poznaje tim i govori jezik.“
„Ali ovi bolidi ponekad mogu biti prilično komplikovani da bi se u potpunosti shvatilo zašto si brz ili nisi, u suštini.“
Enzo Ferrari je izgradio reputaciju na ultraopasnim stazama pred rat, a njegov tim je dio svjetskog prvenstva od prve sezone 1950. godine. Iako Ferrarijevi bolidi nisu učestvovali u prvoj trci šampionata, razlozi za to i dalje su usko povezani sa imidžem brenda – čak i dok je Ferrari tada jedva sastavljao kraj s krajem. Ako posjetite Muzej u Silverstoneu, možete vidjeti prepisku između Enza i Royal Automobile Cluba o neuspjelom dogovoru oko subvencioniranja Ferrarijevog putovanja u Veliku Britaniju.
Takva je magija Ferrarija da mnogi izgube glavu zbog nje, a čak i razboriti vozači su odlazili u Maranello i kada tim nije mogao pružiti pobjednički bolid.
„Mislim da je Ferrari ogroman brend,“ rekao je. „Svi vozači, oni sebe vide i zamišljaju tamo, Volio bih da vozim za Ferrari. Ali mislim da je tu i greška, voziti samo zbog Ferrarija.“
„Ako bih ikada želio da odem tamo, ne idem tamo samo da vozim za Ferrari, idem tamo jer vidim priliku da pobjeđujem.“
„A ako pobijediš sa Ferrarijem, to je još bolje. I mislim da se tu ne smiješ voditi samo emocijama i strašću brenda, već treba ići jer osjećaš da je to pravo mjesto.“
