Charles Leclerc je vjerovao da bi Marina Bay staza mogla donijeti iskupljenje Ferrariju, ali VN Singapura još jednom je razotkrila duboke i hronične slabosti SF-25 bolida. Uprkos brojnim eksperimentima i izmjenama podešavanja, Scuderia je ostala zarobljena u okviru svojih ograničenja, uz dodatni problem kočnica koji je pogoršao situaciju tokom utrke.
Leclercova nada pretvorila se u razočaranje
Prije samo nekoliko sedmica, vozač Ferrarija Charles Leclerc je isticao kako je Singapur jedna od posljednjih prilika da se tim barem djelimično iskuplji za sezonu bez uspjeha. Međutim, kako se vikend približavao, optimizam je splasnuo – i u samoj ekipi su znali da bi tehnički zahtjevna Marina Bay staza mogla nemilosrdno pokazati njihove slabosti.
Ferrari se i ove godine mučio u sporim zavojima, naročito u dugim zavojima koji traže oštar prednji kraj. SF-25 ima hroničan problem s podupravljanjem, koji vozači nikada nisu uspjeli u potpunosti kontrolisati. Nada je bila da će „glatka“ priroda singapurskih zavoja pomoći u nalaženju jasnijeg smjera za podešavanja, ali je petak već pokazao suprotno – pretvoren je u svojevrsnu laboratoriju na točkovima.
Eksperimenti sa visinom bolida i krilima
Leclerc je priznao da je tim bio primoran na drastične izmjene, posebno u visini bolida. SF-25 inače traži performanse tako što se spušta što bliže tlu, ali u Singapuru je to nemoguće zbog neravne gradske staze. Svi timovi moraju podići bolide radi sigurnosne margine, no Ferrari je pokušao iskoristiti dijelove staze sa novim asfaltom kako bi testirao niže postavke.
Povećana visina neizbježno je uticala na performanse, ali problemi su išli dublje od toga. Tim je provodio serije mehaničkih i aerodinamičkih testova, u pokušaju da pronađe ravnotežu između stabilnog stražnjeg kraja i preciznog ulaska u zavoje.
Ferrari je čak koristio nešto manje opterećeno zadnje krilo, ali razlika u brzini nije bila značajna, jer su pravci u Singapuru kratki. Cilj je bio smanjiti podupravljanje, no kompromis između „prednjeg ugriza“ i kontrole zadnjeg kraja pokazao se nemogućim.
Leclercovo eksperimentisanje
U kvalifikacijama je Leclerc pokušao i krajnje rješenje – namjerno je preopterećivao prednji kraj, svjestan da će mu to donijeti nestabilniji zadnji kraj. Nakon svega je izjavio:
„Imao sam mnogo podupravljanja, ali iz nekog razloga bolid je i dalje bio nestabilan i nepredvidljiv. Vožnja sa podupravljanjem nije moja jača strana.“
Njegov pokušaj da napravi ekstremniji, „preupravljajući“ bolid u završnom krugu Q3 pokazao je koliko je SF-25 zapravo ograničen. Kratak međuosovinski razmak i uska margina za promjene podešavanja čine ga vrlo osjetljivim, što ostavlja malo prostora za prilagodbu stilu vožnje.
Gume i kočnice kao dodatni problemi
Ferrari se već duže vrijeme muči da izvuče maksimum iz mekših Pirellijevih guma, a Singapur je to samo potvrdio. U odnosu na rivale, Leclerc i Sainz su ostvarili najmanji napredak između Q2 i Q3, kada svaka desetinka odlučuje. SF-25 teško „budi“ gume u prvim zavojima, što rezultira nedostatkom prijanjanja i problema pri izlasku iz zavoja.
Da stvar bude gora, u Singapuru su se vratile i hronične poteškoće sa kočnicama. Od slobodnih treninga bilo je jasno da sistem ne radi kako treba, a već od osmog kruga utrke Leclerc se borio sa neravnomjernom temperaturom između desnih i lijevih zadnjih kočnica. Kako su krugovi prolazili, problem se proširio i na prednju osovinu.
Takva situacija nije nova – Ferrari se s ovim defektom suočava već mjesecima, ali u Singapuru je postao ekstremniji. Kratke dionice i česta kočenja ne dopuštaju hlađenje sistema, pa se pokazalo da postoje i dublji problemi u načinu rada i konstrukciji komponenti.
