Charles Leclerc je objasnio zašto tokom najtežeg dijela ove sezone nije jednostavno pokušao preuzeti stil vožnje Lewisa Hamiltona, iako je u tom periodu jasno vidio da njegov timski kolega uspijeva iz SF-26 izvući vrlo visok nivo performansi. Monežanin priznaje da je ta opcija postojala, ali smatra da se prirodan stil jednog vrhunskog vozača ne može jednostavno preslikati na drugog.

Nova generacija bolida je Ferrariju donijela potpuno drugačije zahtjeve, a upravo je Leclerc tokom nekoliko vikenda imao najveće probleme s osjećajem za SF-26. U Montrealu i Monaku nije uspijevao voziti onako prirodno kako želi, dok je u Barceloni situacija već bila bolja, iako je tada sam priznao da je u kvalifikacijama prešao granicu pokušavajući izvući maksimum.

Leclerc smatra da rezultat sam po sebi nije bio najveći problem. Mnogo više ga je zabrinjavalo to što u pojedinim trenucima nije imao osjećaj da može voziti instinktivno i unaprijed znati kako će se bolid ponašati. Upravo to je, prema njegovom objašnjenju, ključno za brzinu u Formuli 1.

“Kada stvari ne idu dobro, kao što je bilo u Montrealu i Monaku, nije sve samo u rezultatima. U Barceloni je bilo bolje i tamo u kvalifikacijama nemam nikakav izgovor, jednostavno sam previše gurnuo granicu. Ali osjećaj je bio tu, a kada imate pravi osjećaj, kao vozač ste mnogo sigurniji,” rekao je Leclerc za motorsport.

Problem je bio mnogo ozbiljniji tokom prethodna dva vikenda jer nije osjećao da može prirodno upravljati bolidom. Leclerc je objasnio da tada vozač praktično ima dvije mogućnosti: pokušati kroz postavke prilagoditi bolid vlastitom prirodnom stilu ili promijeniti način vožnje kako bi odgovarao karakteristikama bolida.

Upravo se tu pojavila Hamiltonova uloga. Britanac je tada bio u izuzetno dobroj formi, a Leclerc je vrlo jasno mogao vidjeti da njegov stil funkcionira sa SF-26. Ipak, ideja da jednostavno preuzme ono što Hamilton radi nikada nije bila realno jednostavna.

“U mom slučaju imam Lewisa za timskog kolegu, a on je tada bio u nevjerovatnoj formi i još uvijek je u nevjerovatnoj formi. Znao sam da njegov stil vožnje funkcioniše, to je bilo potpuno jasno. Tako da je postojala opcija da pokušam, a naglašavam riječ pokušam, jer je uvijek veoma teško pokušati reprodukovati tuđi stil vožnje,” objasnio je Leclerc.

Monežanin smatra da je najveći problem u tome što se vrhunski vozači godinama oslanjaju na prirodne reakcije i obrasce koje nije moguće jednostavno kopirati gledanjem podataka. Hamiltonov način vožnje nije samo skup tačaka kočenja, pokreta upravljačem ili načina otvaranja gasa, nego stil koji je godinama razvijao i koji mu dolazi potpuno prirodno.

“Nije tako jednostavno reći: Lewis radi to, samo ću napraviti isto. Lewis je nevjerovatno talentovan vozač i ima prirodan stil vožnje koji je njegov. Za taj određeni stil je među najboljima na svijetu i veoma ga je teško reprodukovati,” naglasio je.

Zbog toga je Leclerc odlučio krenuti drugim putem. Umjesto da pokušava postati vozač koji vozi kao Hamilton, fokusirao se na promjene koje bi SF-26 približile njegovom prirodnom načinu vožnje. U podacima je pronašao nekoliko elemenata koji mu nisu odgovarali, ali rješenje nije došlo kroz jednu očiglednu brojku ili jednostavan tehnički potez.

Leclerc je objasnio da Formula 1 rijetko nudi potpuno crno-bijele odgovore. Inženjeri ne mogu samo pogledati podatke, pronaći jednu desetinku i odmah je vratiti jednom promjenom postavki. Mnogo toga zavisi od osjećaja vozača, njegove intuicije i toga koliko mu određena karakteristika bolida omogućava da vozi bez dodatnog razmišljanja.

Pravi pomak je stigao u Silverstoneu. Leclerc je nakon petka pronašao dvije ili tri stvari koje je želio promijeniti, a Ferrari ih je prilagodio za subotnje kvalifikacije. Osjećaj je tada bio znatno bolji, čak i bolji nego u Barceloni, a Monežanin je prvi put nakon dužeg perioda osjetio da razvoj ide u pravom smjeru.

Rezultat je vrlo brzo potvrdio taj napredak. Leclerc se u Silverstoneu kvalifikovao u prvi startni red, a zatim je u utrci preuzeo vodstvo i došao do svoje prve pobjede još od 2024. godine. Taj vikend je praktično označio početak mnogo stabilnijeg perioda njegove sezone.

Promjena kočionih diskova na Carbone Industrie također je pomogla da se osjećaj dodatno popravi, ali Leclerc naglašava da cilj nije bio vratiti bolid na ono što je osjećao na otvaranju sezone u Melbourneu. SF-26 se kroz godinu stalno mijenja, pa je važnije postići stanje u kojem vozač više ne mora svjesno razmišljati o svakoj reakciji bolida.

“Bolid se stalno mijenja, tako da se ne mogu jednostavno vratiti na osjećaj koji sam imao u Melbourneu. Moj cilj je da sjednem u bolid i da ne moram previše razmišljati. Kada počnete previše razmišljati, već znate da gubite vrijeme jer naš sport nije toliko o reagovanju na ono što se događa, nego o predviđanju i osjećaju da je bolid vaš,” objasnio je Leclerc.

Njegova forma nakon Silverstonea pokazuje koliko je taj korak bio važan. Tokom posljednjih šest utrka je osvojio 88 bodova, manje samo od Kimija Antonellija i Landa Norrisa, dok mu je niz značajnije pokvario jedino rani incident u Monzi. U svim ostalim utrkama tog perioda je završio među prvih pet.

Leclerc zato nije tražio rješenje u kopiranju Hamiltona, iako je vrlo dobro znao da pristup njegovog timskog kolege funkcioniše. Umjesto toga, pokušao je SF-26 približiti karakteristikama koje mu omogućavaju da ponovo vozi instinktivno. Upravo je taj osjećaj, mnogo više od pokušaja da preuzme tuđi stil, postao ključ njegovog povratka u mnogo konkurentniju formu.