Ferrari priprema jedan od najvažnijih tehničkih koraka u dosadašnjem dijelu sezone. Druga ADUO nadogradnja pogonske jedinice trebala bi stići na VN Italije u Monzi, a procjene govore, prenosi AutoRacer, o povećanju snage motora s unutrašnjim sagorijevanjem od najmanje 15 KS. Na stazi poput Monze takav dobitak mogao bi vrijediti više od dvije desetinke sekunde po krugu, ali u Maranellu znaju da dodatna snaga mora biti pravilno povezana s trakcijom, upravljanjem energijom i karakteristikama SF-26.
Ferrari je tokom prvog dijela sezone napravio veliki razvojni korak sa SF-26, a bolid se sada smatra jednim od najkompletnijih na gridu.
Njegove najveće prednosti posebno dolaze do izražaja u dugim zavojima koji zahtijevaju visok nivo downforcea. Prednji kraj bolida je precizan, aerodinamičko opterećenje dobro raspoređeno, dok je Ferrari postao jedna od referenci i prilikom snažnog kočenja.
Takva stabilnost omogućava Charlesu Leclercu i Lewisu Hamiltonu da agresivno napadnu ulazak u zavoj bez velikog kompromisa u minimalnoj brzini.
Međutim, problem se pojavljuje u sljedećoj fazi.
SF-26 još uvijek gubi na izlasku iz sporih zavoja
Ferrari ne uspijeva uvijek kvalitet svog ulaska u zavoj pretvoriti u jednako dobar izlazak.
Posebno je to vidljivo u sporijim zavojima i na stazama koje snažno opterećuju zadnje gume. Kombinacija bočnog opterećenja i potrebe za snažnim ubrzavanjem može proizvesti previše proklizavanja.
Posljedica je rast temperature zadnjih guma, smanjenje prijanjanja i potreba vozača da pažljivije dozira gas.
U jednom brzom krugu SF-26 zato može pokazati izuzetno visok potencijal, ali tokom dužeg stinta postaje teže konstantno ponavljati jednako kvalitetne izlaske iz zavoja.
Tu se problem šasije povezuje s još jednim područjem u kojem Ferrari vidi prostor za napredak – motorom s unutrašnjim sagorijevanjem.
Ako je izlazak iz sporog zavoja već kompromitovan, slabije ubrzavanje dodatno produžava vrijeme potrebno da bolid dostigne željenu brzinu. Zbog toga se trakcija i performanse motora ne mogu posmatrati potpuno odvojeno.
Prvo Zandvoort, zatim veliki korak u Monzi
Ferrari će još prije Monze imati važan test.
Na VN Nizozemske očekuje se treći veliki aerodinamički paket SF-26 ove sezone. Njegov cilj nije samo povećati maksimalni downforce nego poboljšati ukupnu efikasnost bolida i proširiti njegov operativni prozor.
Zandvoort bi svojim dugim zavojima i zahtjevima za visokim downforceom trebao odgovarati postojećim kvalitetama Ferrarijeve šasije.
Međutim, nagibi, promjene visine i utjecaj vjetra istovremeno će pokazati koliko novi paket može zadržati stabilne performanse u različitim uslovima.
Procjena je da bi za pravi korak prema samom vrhu novi aerodinamički paket trebao donijeti približno dvije desetinke po krugu, ali je Ferrariju još važnije da taj dobitak bude konstantan tokom cijelog stinta.
Nakon toga dolazi Monza – i ADUO 2.
Najmanje 15 KS iz druge ADUO nadogradnje
Prvu ADUO nadogradnju Ferrari je predstavio u Austriji, a procjenjuje se da je donijela približno 7 KS. Drugi korak trebao bi biti znatno veći.
Za Monzu se očekuje nadogradnja koja bi trebala donijeti najmanje 15 dodatnih KS, odnosno približno 11 kW.
Procjenjuje se da bi samo povećanje performansi motora na konfiguraciji Monze moglo vrijediti više od dvije desetinke sekunde po krugu. U Bakuu bi korist trebala biti nešto manja, ali i dalje značajna zbog velikog udjela pravaca.
Monza je praktično idealno mjesto za provjeru takve nadogradnje. Snaga motora, mali otpor zraka, snažno kočenje i trakcija nakon šikana predstavljaju neke od ključnih elemenata za brzo vrijeme kruga.
Međutim, upravo će posljednji element pokazati koliko Ferrari zaista može iskoristiti dodatnih 15 KS.
Više snage neće pomoći ako Ferrari ne prenese moment na asfalt
Snažniji motor sam po sebi neće ukloniti slabosti SF-26 na izlasku iz sporih zavoja.
Ako Hamilton ili Leclerc budu morali odgađati potpuno otvaranje gasa zbog proklizavanja zadnjih guma, dio dodatne snage jednostavno neće moći biti iskorišten. Zbog toga Ferrari mora povezati napredak pogonske jedinice s poboljšanjima šasije.
ADUO 2 trebao bi osloboditi dodatne performanse prvenstveno na pravcima, ali bez stvaranja dodatnog termičkog opterećenja na zadnjim gumama.
Aktivna aerodinamika također neće potpuno ukloniti važnost efikasnosti bolida. Krila će na pravcima smanjivati otpor zraka, ali otpor koji proizvodi samo tijelo bolida ostaje faktor koji Ferrari mora kontrolisati.
Raspoređivanje električne energije bit će jednako važno kao dodatnih 15 KS
Na dugim pravcima Monze neće biti važno samo koliko snage proizvodi motor s unutrašnjim sagorijevanjem, nego i koliko dugo SF-26 može koristiti punu električnu snagu.
Ako raspoloživa električna snaga počne opadati prije zone kočenja, dio prednosti dobijene povećanjem snage motora s unutrašnjim sagorijevanjem bit će poništen.
Zato stvarni rezultat ADUO 2 neće zavisiti samo od 15 dodatnih KS. Ferrari mora pronaći optimalnu kombinaciju sagorijevanja, povrata energije, njenog raspoređivanja i trakcije.
Ferrari ima tri velika testa
Zandvoort, Monza i kasnije Austin trebali bi pokazati koliko daleko Ferrari može odvesti SF-26 tokom drugog dijela sezone.
Zandvoort donosi treći veliki aerodinamički paket. Monza donosi ADUO 2 i najmanje 15 dodatnih KS, dok bi naredni razvojni korak u Austinu trebao dodatno zaokružiti rad na šasiji.
Ferrari već ima bolid koji pokazuje referentne karakteristike u nekoliko važnih područja, ali za potpuni napad na vrh mora spojiti te kvalitete s većom snagom i boljim izlascima iz sporih zavoja.
Upravo zato će Monza biti jedan od najvažnijih trenutaka Ferrarijeve sezone. Ako ADUO 2 zaista donese najmanje 15 KS i više od dvije desetinke po krugu, a SF-26 uspije tu dodatnu snagu efikasno prenijeti na asfalt i zadržati električni deployment na pravcima, Ferrari bi mogao napraviti jedan od svojih najvećih pojedinačnih razvojnih koraka u 2026. godini.
