Interes za organizaciju utrka nikada nije bio veći, ali upravo to čini ulazak u kalendar težim nego ikada ranije. Sa maksimalno 24 utrke po sezoni i rastućom popularnošću, Formula 1 se danas nalazi u poziciji gdje može birati – i postavljati jasne uslove svima koji žele biti dio tog elitnog društva.
Brojni gradovi, države i vlade žele svoju utrku, ali nisu svi projekti jednako ozbiljni. Povremene političke izjave o “gotovim dogovorima” često nemaju uporište u stvarnosti, a takav pristup ne ostavlja dobar utisak na čelne ljude Formule 1. Naprotiv, može izazvati sumnju u stvarnu održivost projekta, posebno ako se stiče dojam da se utrka koristi kao politički alat, a ne dugoročna investicija.
Primjeri poput najava povratka Indije ili učestalih tvrdnji iz Južne Afrike pokazuju koliko je važno imati realan i razrađen plan. S druge strane, ni potencijalni povratak Argentine trenutno ne izgleda blizu realizacije. Iako je interes porastao dolaskom domaćeg vozača Franca Colapinta, sama prisutnost lokalnog vozača nije dovoljna garancija za organizaciju utrke na najvišem nivou.
Ono što Formula 1 traži od novih tržišta jeste finansijski održiv model i jasna dugoročna vizija. Upravo zbog toga posljednjih godina sve više utrka dobija višegodišnje ugovore – mnogi već osigurani do 2032., dok je utrka na Red Bull Ringu produžena čak do 2041. Melbourne, Madrid, Bahrein i Montreal također imaju osigurano mjesto na kalendaru na duži period.
Takav pristup donosi stabilnost i samoj Formuli 1, ali i lokalnim organizatorima, koji mogu opravdati velika ulaganja u infrastrukturu.
„Jedna od ključnih stvari nije vrhunac u jednoj godini,” rekao je izvršni direktor Formule 1 Stefano Domenicali. „Radi se o tome da imamo sigurnost da, kada dođemo na novu lokaciju, postoji vizija da ostanemo više godina. Mora postojati relevantno tržište.”
„Ne možemo ići na mjesto gdje postoji sjajna jedna godina, a već naredne nema jasnog poslovnog plana. Kakva je baza navijača? Kakva je komercijalna vrijednost? To su pitanja na koja moramo dobiti odgovor,” dodao je Domenicali.
Dugoročni ugovori omogućavaju Formuli 1 da zahtijeva dodatna ulaganja od promotora. Bez takvih garancija, teško je očekivati izgradnju novih paddocka, infrastrukture ili unapređenje postojećih objekata.
„Uvijek sam govorio da dugoročne ugovore sklapamo jer vjerujemo u to tržište, ali i zato što tada možemo tražiti investicije,” rekao je Domenicali. „Ako imate ugovor na tri godine, kako možete tražiti od promotora da ulaže? Vidjet ćete da će Miami u narednim godinama graditi nove hospitality zone. Australija će dobiti novi paddock, a isto važi i za Mađarsku i Austin.”
Evropa ostaje izazov kada su u pitanju dugoročne investicije. Tradicionalne utrke su pod pritiskom, pa tako Barcelona i Belgija rotiraju, dok su organizatori VN Nizozemske zaključili da produženje ugovora nakon 2026. nosi prevelik finansijski rizik.
Ipak, neke ključne utrke poput Silverstonea, Monze i Monaka ostaju stabilne, dok kraći ugovori – poput Portugala za 2027. i 2028. – omogućavaju fleksibilnost u popunjavanju kalendara.
Među novim kandidatima, Tajland i Južna Koreja pokazuju ozbiljan pristup, sa planovima za ulične utrke u Bangkoku i Incheonu. Iako realizacija još nije blizu, oba projekta uključuju konkretna ulaganja i jasnu strategiju, što ih čini relevantnim kandidatima.
S druge strane, iako interes u Sjedinjenim Američkim Državama raste, Formula 1 ne planira dodatno širiti broj utrka u toj regiji. Trenutni raspored sa Miamijem, Montrealom, Austinom, Meksikom i Las Vegasom smatra se optimalnim.
„Postoji veliki interes iz drugih gradova u SAD-u,” rekao je Domenicali. „Ali moramo biti oprezni. Ako u budućnosti izgubimo neku od postojećih utrka, tada možemo razmatrati nove opcije. Trenutno, dodatne utrke ne bi bile uravnotežene.”
Formiranje kalendara od 24 utrke ostaje kompleksan zadatak koji uključuje logistiku, komercijalne interese, klimatske uslove i globalnu ravnotežu tržišta. Iako bi logistički bilo jednostavnije grupisati utrke po regijama, komercijalna realnost često diktira drugačiji raspored.
„Napravili smo veliki korak u optimizaciji kalendara. Ali moramo uzeti u obzir ne samo logistiku, već i komercijalne potrebe svakog događaja. Mislim da smo ove godine pronašli dobar balans.”
