Formula 1 ulazi u 2026. godinu s jednom od najradikalnijih promjena tehničkih pravila u modernoj eri, a masa bolida postaje jedan od ključnih faktora oko kojeg se lomi kompletna filozofija dizajna. Nakon godina u kojima su bolidi postajali sve teži, širi i tromiji, FIA je odlučila povući jasan rez i vratiti Formulu 1 bliže agilnosti i osjećaju koji je sport imao u prethodnim decenijama. U tom kontekstu, jasno je zašto se pojedini timovi već sada pozicioniraju povoljnije od konkurencije, a posebno se ističe Ferrari – prenosi fuonoanallisitecnica.
Jedna od glavnih smjernica novog pravilnika jeste značajno smanjenje minimalne mase bolida. Za 2026. godinu, minimalna masa bez guma spuštena je sa 798 kilograma, koliko je iznosila u sezoni 2025, na 724 kilograma za utrke i 726 kilograma za kvalifikacije. Time FIA jasno poručuje da želi lakše, živahnije i osjetljivije bolide, koji će vozačima vratiti veći utjecaj u vožnji, a ekipama otvoriti prostor za kreativnija tehnička rješenja.
Posebno važna promjena jeste razdvajanje mase bolida i mase guma. Umjesto da gume ulaze u ukupni minimum, uvodi se pojam „nominalne mase guma“, koja se procjenjuje na oko 40 do 45 kilograma. Kada se ta vrijednost doda na novi minimum šasije, ukupna masa bolida u trkaćem stanju kreće se između 768 i 770 kilograma. U praksi, to znači uštedu od približno 30 kilograma u odnosu na prethodnu generaciju bolida, što je ogroman pomak u svijetu Formule 1, gdje se i jedan kilogram često smatra dragocjenim.
Upravo u tom prostoru Ferrari vidi svoju veliku priliku. Talijanski tim je razvoj bolida za 2026. godinu snažno usmjerio ka agresivnom smanjenju mase, s posebnim fokusom na mjenjač i hibridne komponente pogonske jedinice. Optimizacijom tih dijelova, Ferrari ne samo da smanjuje ukupnu masu, već dobija dodatnu slobodu u rasporedu balasta, što direktno utiče na balans bolida i položaj težišta.
Balast je u Formuli 1 jedan od najvažnijih, ali i najosjetljivijih alata. Timovi teže tome da bolid bude ispod minimalne mase, kako bi mogli strateški postaviti balast na optimalne pozicije, najčešće što niže i bliže centru bolida. Time se snižava centar mase, poboljšava stabilnost u sporim i srednje brzim zavojima, te se dobija precizniji odgovor na ulaze u zavoje. Međutim, dostići značajnu rezervu ispod minimuma izuzetno je teško, naročito u eri kompleksnih hibridnih sistema i strogo definisanih sigurnosnih struktura. Većina timova realno će se kretati vrlo blizu propisanog minimuma, bez velikog prostora za dodatni balast.
U tom kontekstu, Ferrarijeva prednost postaje još izraženija. Za razliku od ekipa koje koriste pogonske jedinice vanjskih dobavljača, Ferrari ima luksuz da kompletan pogonski sklop razvija unutar vlastite strukture. Ta vertikalna integracija omogućava bolju koordinaciju između odjela za šasiju, mjenjač i hibridni sistem, ali i agresivnije odluke kada je riječ o materijalima, dimenzijama i rasporedu komponenti. Timovi poput McLarena, koji se oslanjaju na pogonske jedinice dobavljača poput Mercedes, nemaju istu slobodu u optimizaciji mase, jer su vezani za već definirane pakete motora i hibridnih elemenata.
S druge strane, važno je naglasiti da smanjenje mase ne donosi samo prednosti. Lakši bolidi zahtijevaju izuzetno preciznu kontrolu strukturalne čvrstoće, sigurnosti i pouzdanosti. Svaki gram koji se skida mora biti pažljivo opravdan, jer granica između agresivne optimizacije i kompromitovanja izdržljivosti postaje vrlo tanka. Upravo tu se vidi razlika između timova koji imaju dugogodišnje iskustvo u balansiranju performansi i pouzdanosti, i onih koji tek hvataju korak s novim pravilima.
Kako se približavaju prvi testovi i početak nove ere, jasno je da će masa bolida biti jedan od ključnih faktora koji će definirati hijerarhiju na početku 2026. godine. Ferrari se, zahvaljujući unutrašnjem razvoju pogonske jedinice i fokusiranom pristupu smanjenju mase, nalazi u potencijalno povoljnijoj poziciji od dijela konkurencije. Međutim, tek će staza pokazati koliko je ta prednost stvarna i hoće li se pretvoriti u konstantne performanse kroz čitavu sezonu.
