Agilni jednosjedi predstavljaju najvidljiviji izraz regulatorne revolucije koja je zahvatila svaki segment bolida. Iako je najveća pažnja usmjerena na pogonske jedinice i aktivnu aerodinamiku krila, ne smiju se zanemariti ni druge inovacije koje pogađaju izuzetno osjetljiva područja u definisanju ukupnih performansi.
Audi je tokom filmskog dana u Barceloni prvi ponudio konkretan uvid u to kako će izgledati nova generacija agilnih jednosjeda, bolida koji od 2026. zamjenjuju bolidi iz ere efekta tla. Već prvi kadrovi RS26 prototipa pokazuju koliko su promjene dubinske: dimenzije su izmijenjene, masa smanjena, a Pirellijeve gume postaju uže, što automatski mijenja kompletan aerodinamički balans.
S pravom se govori o potpunom regulatornom zaokretu. Glavni konstruktori gotovo da nisu mogli prenijeti rješenja s bolida iz 2025., jer su nova pravila zahvatila svaki tehnički sloj. To potvrđuje i aktuelna kontroverza oko rješenja pogonske jedinice koje je razvio Mercedes u Brixworthu. Njihov šestocilindrični motor navodno omogućava povećanje stepena kompresije pri visokim temperaturama, uz formalno poštivanje limita od 16:1 pri testiranju na ambijentalnim uslovima. Procjene govore o dobitku većem od deset konjskih snaga, što se prevodi u oko dvije i po desetinke po krugu – vrijednost ravna velikoj aerodinamičkoj nadogradnji.
Nije iznenađenje da su Ferrari, Honda i Audi reagovali, te da će na sastanku Tehničke komisije 22. januara tražiti pojašnjenje stava koji je zauzela FIA, budući da je rješenje već proglašeno legalnim.
Međutim, složenost nove ere ne završava na pogonskim jedinicama. Ograničena sposobnost MGU-K sistema da obezbijedi električnu energiju tokom cijelog kruga, zbog problema s punjenjem, natjerala je zakonodavca na niz kompromisnih odluka koje su dodatno zakomplikovale posao inženjera. Aktivna aerodinamika na prednjem i zadnjem krilu, ukidanje efekta tla i povratak ravne podnice imaju za cilj smanjenje gubitka downfoecea u zavjetrini i lakše preticanje, ali otvaraju nova pitanja stabilnosti.
Posebno zanimljivo, a do sada manje analizirano, jeste područje zadnjih kočionih kanala. Godinama je kaskada profila i peraja u toj zoni bila ključna za oblikovanje strujanja i generisanje downforcea, upravo zato što se nalazi u ekstremno turbulentnom području koje stvara rotacija točka. Ta kaskada pomaže i boljoj ekstrakciji zraka iz difuzora, smanjuje curenja i doprinosi vertikalnoj sili.
Nova pravila donose presudan zaokret: elementi ispod središnje linije točka moraju biti pričvršćeni direktno za difuzor, dok oni iznad ostaju povezani s kočionim kanalom. Naizgled sitna izmjena ima ozbiljne posljedice. Profili vezani za difuzor više neće pratiti oscilacije točka, za razliku od onih koji ostaju dio kočionog sklopa. Upravo ta razlika stvara nove nestabilnosti koje se trenutno intenzivno proučavaju u zračnom tunelu.
Riječ je o području koje se teško uočava golim okom, ali će imati značajnu ulogu u ranim fazama razvoja agilnih jednosjeda. Kako sezona bude odmicala, upravo ovakvi “sekundarni” detalji mogli bi napraviti razliku između konkurentnog paketa i bolida koji se bori s osnovnom aerodinamičkom dosljednošću.
Dodatni problem za konstruktore predstavlja činjenica da se nova pravila ne mogu posmatrati izolovano po komponentama. Promjena u kaskadi zakrilaca na zadnjem dijelu direktno utiče na ponašanje difuzora, ali i na stabilnost zadnje osovine u fazama kočenja i ubrzanja, posebno pri promjenama opterećenja. Kako su gume uže, a masa bolida manja, oscilacije koje su ranije bile prigušene sada postaju izraženije, što dodatno komplikuje kontrolu strujanja u zoni iza točka.
U dosadašnjoj arhitekturi, veliki dio aerodinamičke „prljavštine“ koju proizvodi rotacija zadnjeg točka mogao se aktivno oblikovati kroz elemente koji su se kretali zajedno s njim. Novi razdvojeni koncept, s dijelom profila fiksiranim za difuzor, stvara diskontinuitet u ponašanju protoka zraka pri vertikalnim pomacima ovjesa. Upravo tu nastaje rizik od nestabilnih vrtloga koji mogu naglo smanjiti potisak, naročito u sredini zavoja.
Zbog toga će rani razvoj agilnih jednosjeda biti obilježen kompromisima. Timovi će morati birati između maksimalnog downforcea u idealnim uslovima i šireg, stabilnijeg aerodinamičkog „prozora“ koji vozačima daje predvidivije ponašanje bolida. Kako sezona bude odmicala, razlike u razumijevanju ove zone mogle bi postati jedan od ključnih faktora u rasporedu snaga.
