Charles Leclerc nije na tržištu. To je službena verzija. Monežanin ima višegodišnji ugovor sa Ferrarijem i na papiru nema razloga da razmišlja o odlasku. Međutim, realnost unutar Maranella izgleda drugačije. Situacija tima je napeta, rezultati osciliraju, a izjava predsjednika Johna Elkanna otvorila je novo poglavlje — ono u kojem Leclerc više nije nedodirljiv.
U italijanskim krugovima već danima odzvanja gotovo ista rečenica: „Nešto se događa.” Razlog? Prema informacijama uglednog italijanskog novinara Lea Turrinija, Nicolas Todt — Leclercov menadžer — bio je u kontaktu sa visokim predstavnicima Aston Martina. Nije riječ o transferu za slijedeću sezonu. Govori se o 2027. godini.
U interpretaciji mnogih, Elkannove poruke su bile upućene Lewisu Hamiltonu. Ipak, predsjednik Ferrarija govorio je u množini. Poruka je pogodila oba vozača tima, a time i osnažila narativ: u Ferrariju više nema zaštićenih lica. U tom kontekstu, Leclerc ipak ima argumente. Sedam podijuma u 21 utrci, činjenica da je u ključnim trenucima bio nositelj tima i 214 osvojenih bodova — naspram Hamiltonovih 148 — govore dovoljno. Monežanin je taj koji drži Ferrari iznad vode.
Ali, Italija ima odličan njuh za pukotine u odnosima. U javnosti se već dugo osjeća da se Leclerc umorio od čekanja. Od obećanja. Od fraza o „slijedećoj sezoni”. Obožava Ferrari — to niko ne dovodi u pitanje — ali upravo zato frustracija ima veću težinu. Ako se 2026. godina i nova pravila pokažu još jednom propuštenom prilikom, pitanje je hoće li Charles ostati i treći put zaglavljen u istoj priči.
I baš tu dolazi Aston Martin.
Prema Turriniju, interes postoji i nije neozbiljan. Tim iz Silverstonea se priprema za novu eru: Fernando Alonso ima ugovor do kraja 2026., Honda stiže kao partner, a dolazak Adriana Neweya — koji bi trebao preuzeti centralnu ulogu u projektovanju budućeg bolida — mijenja ambicije tima. Uz najmoderniju bazu u Formuli 1, Aston Martin postaje nešto više od „projekta u razvoju”. Postaje potencijalno odredište za vozača koji želi novu priču, novi izazov i možda — konačnu šansu za titulu.
Naravno, postoji i druga strana priče. U svijetu Formule 1 s vremena na vrijeme „kontrolisani” medijski signali služe kao alat. Puštanje informacije o interesu može imati savršenu svrhu: podići tržišnu vrijednost, podsjetiti Ferrari da ne smije stvari shvatiti zdravo za gotovo ili otvoriti vrata za bolje pregovore. Sve je moguće.
Jedno je sigurno: tišina je nestala. Postoje tragovi, postoji šum i postoje ljudi u Italiji koji tvrde da je ovo prva iskra budućeg transfera.
Hoće li se pretvoriti u plamen — ovisit će o jednoj stvari: hoće li Ferrari konačno dati Charlesu Leclercu bolid sposoban za titulu? Do tada, Aston Martin ostaje — vrlo opasan plan B.
