McLaren MCL40 je konačno izašao na stazu u Barceloni, čime je tim iz Wokinga započeo stvarni dio svog programa za novu sezonu. Bolid je za ovu priliku bio obojen s više crne nego narandžaste boje, ali je istovremeno prvi put u punoj mjeri otkrio stvarni aerodinamički koncept. Iako su raniji renderi već prilično vjerno prikazivali osnovne linije bolida koji će voziti Lando Norris i Oscar Piastri, brojni detalji su do samog izlaska na stazu ostali skriveni.
Rob Marshall i šef McLarena Andrea Stella jasno su stavili do znanja da je ovo, u velikoj mjeri, konfiguracija s kojom će tim nastupiti i na prvim utrkama sezone, uključujući Bahrein i Melbourne. Očekuju se daljnji razvojni koraci, ali osnovna filozofija neće se mijenjati. Pristup koji McLaren koristi očigledno se razlikuje od Ferrarijevog, koji planira daljnje korekcije aerodinamike na SF-26 bolidu, dok je MCL40 već od starta oblikovan kao relativno zrela cjelina.
Ovjes, bočni nosači i poklopac motora imaju istu osnovnu filozofiju kao i Ferrari
U posljednjih nekoliko godina McLaren se postupno osamostalio u odnosu na Mercedes, iako i dalje koristi njihov pogonski sklop. Ovjes, mjenjač, pa čak i sistem hlađenja razvijaju se i proizvode unutar tima, što je dovelo do sve većih razlika između dva britanska tima. Mercedes je često koristio veće otvore i izraženije ventilacione kanale, dok je McLaren bio među predvodnicima u razvoju vrlo zatvorenog karoserijskog koncepta zahvaljujući efikasnom hlađenju. Na prvim bolidima novog tehničkog ciklusa vidi se da McLaren i Mercedes biraju različite puteve. Oblik usisnika zraka je sličan, a oba bolida imaju centralni hladnjak odmah iza cockpita, ali je poklopac motora kod McLarena izveden drugačije. Gornji dio je uži i aerodinamički efikasniji, dok se donji dio širi prema zadnjem kraju, s jasno izraženim bočnim kanalima koji podsjećaju na Ferrarijevo rješenje.
Takav raspored hlađenja direktno utiče na aerodinamičke izbore, posebno u zoni bočnih usisnika. Kod MCL40 primjetan je vrlo agresivan nagib bočnih površina, više u skladu s Ferrarijevim pristupom nego s rješenjima Mercedesa ili Red Bulla. Zajednička tačka svim vodećim timovima jeste korištenje dvostruke push-rod konfiguracije ovjesa, s kompleksnom geometrijom koja omogućava preciznije upravljanje strujanjem zraka u izuzetno osjetljivim zonama oko prednjeg i zadnjeg kraja bolida.
Kočnice, aktivna aerodinamika, prednje krilo i dvostruki nagnuti nosač zadnjeg krila
McLaren je u Barceloni predstavio bolid koji djeluje aerodinamički naprednije od većine konkurencije, s nekoliko jedinstvenih rješenja. Prednje krilo ima nosače nosa povezane direktno s glavnim elementom krila, rješenje koje je do sada viđeno samo na Mercedesu. Posebnu pažnju privlači i čelična sajla koja izlazi ispod gornjeg dijela nosa i povezuje se s pokretnim elementima krila. Na taj način McLaren je integrisao jedini aktuator aktivne aerodinamike, postavivši ga više i dalje unazad, ali i dalje u centralnoj osi bolida. Samo prednje krilo ima izuzetno agresivan oblik zakrilaca, što sugeriše snažno usmjeravanje zraka prema vanjskim dijelovima i prednjim točkovima, području koje je i ranije bilo ključno za upravljanje tokovima zraka.
Nos bolida ostaje relativno visok, ali izuzetno uzak, što ukazuje na veliki rad u području mase i prolaska sigurnosnih testova. Dok su neki timovi imali ozbiljne poteškoće s FIA-inim testovima, McLaren je očigledno uspio homologirati ovakvo rješenje bez problema. Kada je riječ o kočnicama, tim je odabrao šire i niže otvore za hlađenje, slično Red Bullu, dok su Mercedes i Ferrari išli s užim i višim rješenjima. Na zadnjem krilu, dvostruki nosač, koji je obavezan po pravilima, naginje se znatno unazad u odnosu na konkurenciju, što predstavlja jedno od najradikalnijih rješenja viđenih do sada. Već u prvim krugovima bilo je vidljivo da MCL40 koristi izražen nagib karoserije, s jasnim fokusom na prednji kraj, što potvrđuje da je aerodinamička stabilnost u ulazu u zavoj bila jedan od glavnih ciljeva razvoja.
