Predstavljanje novog bolida uvijek sa sobom nosi pomiješane emocije, čak i za same timove. S jedne strane, tu je svijest da su uspješno završili prvi dio putovanja započetog prije nekoliko mjeseci, dok su s druge, uobičajena pitanja, na koja će se odgovoriti tek kada bolid izađe na stazu, kada je to stvarno važno, u slučaju sezone 2025. u Melbourneu. Bliži se početak testiranja u Bahreinu, ali u međuvremenu, na Silverstoneu, McLaren je prvi put izveo MCL39 na stazu, omogućujući da se analiziraju prvi oblici MCL39.  

Mclaren MCL39 prednji dio je doveden do ekstremne verzije – Je li MCL39 evolucija ili revolucija pobjedničkog bolida iz 2024? 

Jasno je prvo, iako je šef McLarena naglasio da je sa novim bolidom tehnički dio želio preuzeti neke važne rizike. “Bit ćemo hrabri jer smo se fokusirali na inovacije. Ovo je kako bismo mogli napraviti novi iskorak u kvaliteti sa ambicijom da i ovaj put pokušamo osvojiti naslov vozača,” izjavio Stella. Analizirajući prve fotografije, mogu se primijetiti mnoge promjene duž cijele karoserije bolida, uz duboku evoluciju koncepta 2024., što se u nekim slučajevima može definirati kao ekstremizacija. 

Počevši od prednjeg dijela bolida, prednje krilo viđeno u Silverstoneu ima specifikacije vrlo slične korištenim u završnom dijelu prošle sezone i zato nisu evidentne radikalne promjene u konceptu. Nos je umjesto toga izmijenjen u obliku dužine, na oko izgleda malo vitkije i vijugavije od pričvršćivanja na glavnu ploču prema šasiji. Ipak, najvažniji dio je (re)dizajn prednjeg ovjesa. Dok je s jedne strane kinematika pull-rod očito potvrđena, tehničari predvođeni Robom Marshallom intervenirali su kako bi pogoršali učinak protiv poniranja, dodatno spuštajući sidrenje zadnjeg kraka gornjeg trokuta prednjeg ovjesa, kao što se jasno može vidjeti na uporednoj fotografiji. 

Jasno je da istraživanje ima za cilj razviti mehaničke sisteme koji održavaju aerodinamičku platformu što je moguće stabilnijom, što je jedan od osnovnih principa za izvlačenje performansi iz ovih bolida nove generacije, gdje je mehanika potpuno podređena aerodinamici. Ugao točkova je također optimizovan, posebno usisnici zraka za hlađenje kočnica, koji su smanjeni isključivo iz aerodinamičkih razloga. 

Centralni dio MCL39: bočne stranice i airbox su evoluirali, a usisnici su (također) inspirisani Mercedesom 

Čak i u centralnom dijelu bolida se primjećuje mnoge promjene, koje ne predstavljaju revoluciju, ali definitivno dovode do ekstremizacije mnogih koncepata uvedenih tokom prošle sezone. Tim iz Wokinga konstruisao je potpuno novi halo za MCL39, umjesto da zadrži prošlosezonski, kao što su to učinili neki drugi timovi (vrlo rijetki). 

Što se tiče hlađenja, airbox je sada još ovalnijeg oblika, sa standardnim trouglastim usisnikom i dvjema bočnim “ušima” koje su nešto veće u odnosu na verziju iz 2024. 

Dizajn poklopca motora je promijenjen – u odnosu na prošlu godinu ima manje glomaznu centralnu formu, dok se zadnji dio blago spušta, zadržavajući ‘Bazooka’ rješenje koje je korišteno i tokom prošle sezone. Geometrija čuvene ‘peraje’ na poklopcu motora također je drugačija, jer je u ovoj verziji kraća nego na MCL38. 

Na prvom izlasku na stazu primijećen je i aerodinamički dodatak na bočnim stranama halo zaštite, inspirisan ‘Ferrarijevim rješenjem, koje je Red Bull također koristio u prethodnoj sezoni, ali uz nešto minimalni dizajn koji usmjerava protok zraka prema zanjem dijelu bolida. 

Bočne stranice i usisnici: najznačajnije promjene u odnosu na bolid iz 2024 

Ulaz bočnih stranica je jedna od komponenti koja se najviše promijenio u odnosu na prošlogodišnji bolid. Potvrđeno je zadržavanje gornjeg “platoa”, što znači da su nastavili sa konceptom ‘shark inlet’ dizajna, koji su u Wokingu usvojili još prošle godine. Međutim, oblik ulaza bočnih stranica sada je trokutast što podsjeća na dizajn viđen na Mercedesu W15 – ali sa manjim horizontalnim otvorom, te većim vertikalnim usisnikom sa strane hala. 

Zadnji dio MCL38: stari zadnji spojler, slomljeni ‘pushrod’ i pukotina kod zadnjeg ovjesa 

Zadnje krilo je ostalo nepromijenjeno u odnosu na prethodnu verziju. Prednji ‘pushrod’ sistem je pretrpio preinake slična onim na Aston Martinu, dok se kod zadnjeg ovjesa pojavila ‘pukotina’ nalik onoj koju je imao Red Bull. 

Zaključak prve analize MCL39, podnica je očito u novoj specifikaciji, posebno u početnom dijelu, dok krajnji vanjski dio, engleski nazvan ‘podni rub’, ima mnogo sličnosti sa podnicom bolida iz 2024. godine. Na zadnjem dijelu se može primijetiti da je zadnje krilo iste specifikacije korišteno na kraju prošlog prvenstva, posebno je predstavljeno u Brazilu, a to je ono što se očekivali s obzirom da je tu verziju krila već naznačila sama tim kao verziju za 2025. Godinu. 

Zadnji je ovjes je dodatno unaprijeđen uz push-rod u novom promijenjenom ruhu (kao Aston Martin na prednjem dijelu AMR23) kako bi krak koji radi na kompresiju bio još aerodinamičniji. Čini se da je uveden i mali otvor, odmah u blizini push-roda, što podsjeća na rješenje koje je godinama pravilo na Red Bullovim bolidima, a povezano je mogućim puhanjem rashladnog zraka bočnih postolja prema gornjem dijelu difuzora. Uostalom, ne može se smatrati potpunim iznenađenjem da je McLaren donio neka rješenja već viđena na prethodnim Red Bullovim bolidima, s obzirom na mnoge ljude koji su u posljednjem razdoblju stigli u Woking i pripadaju bivšoj radnoj skupini Adriana Neweya i Pierrea Wachea.