Obavezno uvođenje e-goriva u 2026. prisililo je proizvođače da iz temelja preispitaju materijale i tehničke postupke, jer energetska vrijednost goriva postaje ključna metrika. Upravo zato goriva i dodaci postaju novo razvojno bojište.
Dok se najvidljivije promjene u pravilima za pogonske jedinice u novoj eri od 2026. odnose na raspodjelu snage između motora s unutrašnjim sagorijevanjem i električne komponente, mijenja se i način na koji FIA mjeri, kontroliše i tumači gorivo koje kroz mjerač protoka dolazi do motora.
Dvojni sistem verifikacije zahtijevao je duboku evoluciju, s obzirom na prelazak na stopostotno održiva goriva. Kao što je objašnjeno u prvom pregledu novog režima protoka goriva, referentni parametar ostaje izražen u kilogramima po satu, odnosno maseni protok goriva. Međutim, od ove sezone ta vrijednost se direktno pretvara u energetski protok putem kontrolne jedinice motora, koristeći energetsku gustinu i kalorijsku vrijednost svakog goriva, koje prije izlaska bolida na stazu certificira nezavisno tijelo.
Ukupno gledano, krajnja vrijednost ne smije premašiti 3000 megadžula po satu, a određuje se formulama koje uzimaju u obzir broj okretaja motora, opterećenje i radne uslove pogonske jedinice. Suštinski, riječ je o pravoj promjeni paradigme: fokus se pomjera s količine goriva izražene kroz masu na njegov energetski sadržaj. Upravo zbog toga tehnološka istraživanja zahtijevaju sve veća sredstva.
Materijali se moraju prilagoditi kompatibilnosti s e-gorivima
Hemijski sastav novih e-goriva razlikuje se od klasičnih fosilnih goriva i daleko je složeniji nego što se na prvi pogled čini, zbog čega su potrebna opsežna istraživanja kako bi se utvrdilo koje se molekule mogu koristiti. U praksi, ta goriva su znatno agresivnija prema hardveru, što je prisililo i proizvođače i kompaniju zaduženu za izradu mjerača protoka da se prilagode karakteristikama novih goriva.
Allengra, kompanija koja je dobila tender za proizvodnju novog homologiranog mjerača protoka goriva, suočila se s dva glavna izazova u razvoju robusnog rješenja otpornog na agresivniju hemiju e-goriva. Budući da je uređaj smješten unutar rezervoara, gorivo ga ne samo prolazi iznutra, već ga i okružuje izvana.
„Na primjer, tu je pitanje konektora,“ objašnjava suosnivač i izvršni direktor Niels Junker u intervjuu za motorsport.
„Mjerač protoka je ugrađen u rezervoar, tako da gorivo ne prolazi samo kroz senzor, već se nalazi i s vanjske strane senzora. Zbog toga je neophodno koristiti materijale koji su istinski otporni na e-goriva, a to predstavlja ogromnu razliku, jer je danas kompatibilnost s gorivom relativno jednostavna.“
Doprinos dobavljača i FIA-e
S obzirom na to da nova pravila služe kao izlog za održiva goriva, ali i kao tehnološki inkubator, bilo je ključno da materijali koji dolaze u direktan kontakt s gorivom ne postanu ograničavajući faktor razvoja. Nakon konsultacija s FIA-om i dobavljačima goriva, kompanija je vanjsko kućište mjerača protoka izradila od nehrđajućeg čelika.
Iz istog razloga, i pretvarači unutar mjerača protoka dodatno su „zaštićeni“ ojačanjem od nehrđajućeg čelika. Međutim, tu se priča ne završava.
„Pokušavamo minimizirati broj O-prstenova ili zaptivki, jer se u motorsportu svaki kabl i svaka zaptivka smatraju potencijalno ne u potpunosti nepropusnim za e-goriva. Kratkoročno možda jesu, ali nakon pet ili deset utrka to više ne mora biti slučaj. To se može promijeniti i predstavlja rizik,“ dodaje Junker.
„Čak ni ožičenje koje vodi od mjerača protoka do kontrolne jedinice motora ne smatra se kompatibilnim s e-gorivima, pa mora biti hermetički zatvoreno i kompatibilno, od elektronskog konektora pa sve do instalacionog snopa. Pronašli smo rješenje tako što smo zapečatili cijelu unutrašnjost konektora, ali problem je bio i pronaći odgovarajuće konektore, jer oni koje smo ranije koristili jesu bili kompatibilni s tradicionalnim gorivima, ali ne i s e-gorivima.”
“Zbog toga smo morali tražiti nove dobavljače. To je posao koji traje mjesecima. Nije riječ samo o kompatibilnosti materijala, već i o sigurnosnim aspektima i rokovima isporuke. Moramo garantovati jednakost za sve, tako da ne možemo isporučiti rješenje koje rizikuje kvarove ili kašnjenja.“
„Na kraju smo pronašli rješenje koje omogućava da ožičenje bude potpuno nepropusno za gorivo, ali istovremeno i timovi moraju odraditi svoj dio kako bi spriječili bilo kakva curenja. Zbog toga su uvedene posebne kontrole kvaliteta, a svaki tim tim aspektom upravlja na svoj način. Kod e-goriva, timovi nam šalju gorivo i mi moramo kalibrirati senzor i obaviti testiranja koristeći upravo to konkretno gorivo.“
Istraživanje dodataka otvara novo, i vrlo skupo, razvojno polje
Razvoj e-goriva otvorio je front koji daleko nadilazi puku zamjenu klasičnog benzina. Više se ne radi o optimizaciji postojećeg proizvoda, već o izgradnji potpuno novog goriva, molekul po molekul. U tom kontekstu, uz sam razvoj goriva, istraživanje dodataka postaje jedno od glavnih područja konkurencije i inovacija.
Upravo tu FIA pravila uvode ključnu razliku. Dodaci koji potiču iz neodrživih izvora dozvoljeni su, ali unutar izuzetno strogih granica i samo ako spadaju u kategorije koje ne utiču nepravilno na proces sagorijevanja, čime se sprječava prikrivena prednost u performansama. To je izuzetno osjetljivo pitanje, jer dodaci s najboljim svojstvima najčešće dolaze upravo iz neodrživih izvora.
Situacija je drugačija kod održivih dodataka. Ako su certificirani i praćeni kroz cijeli lanac snabdijevanja, na njih se ne primjenjuju ista ograničenja kao na neodržive dodatke. To je jedno od područja na koje su dobavljači posebno usmjerili svoja istraživanja, razvijajući napredne, održive molekule sposobne poboljšati stabilnost, otpornost na detonacije i kvalitet sagorijevanja.
Nije slučajno što dobavljači govore i o do milion simulacija kako bi se pronašla prava kombinacija.
Riječ je o izuzetno složenom zadatku, jer svaka komponenta mora ispuniti kriterije održivosti, imati osiguranu dostupnost i biti kompatibilna s materijalima. Ipak, to je područje s ogromnim potencijalom, zbog čega su dobavljači tražili i partnerstva s vanjskim kompanijama koje posjeduju napredna znanja u specifičnim oblastima.
Vrijednost se ne krije samo u samoj tečnosti, već i u istraživanju koje stoji iza nje, kao i u lancu snabdijevanja koji mora biti u potpunosti „zelen“ i certificiran u svakom koraku – od izvora sirovina do emisija tokom cijelog životnog ciklusa, koje nadzire FIA. Poboljšanje kvaliteta goriva, na primjer, znači mogućnost postizanja iste količine energije uz nešto manju masu, čime se smanjuje količina goriva koju je potrebno nositi u bolidu. To je prednost koju ne treba zanemariti u eri u kojoj će, barem u početku, mnogi timovi biti znatno iznad minimalne mase.
