Fernando Alonso je već 12 godina bez pobjede u Formuli 1, nakon što je posljednji put stao na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja 2013. godine.
Španjolac je u drugom dijelu svoje F1 karijere često razmišljao o sreći, a nakon uspona i padova zaključio je da više od decenije bez pobjede „ne zvuči ispravno“. Njegova posljednja pobjeda ostaje trijumf na VN Španije 2013, 32. u karijeri, dok su se prilike za 33. pokazale rijetkima.
Slijedeće godine obilježile su bolidi koje nisu bili konkurentni za pobjede: Ferrarijev bolid iz 2014. bio je korak unazad nakon uvođenja V6 turbo-hibridne ere, a prelazak u McLaren – privučen idejom o fabričkom partnerstvu sa Hondom – bio je katastrofalan. Ni prelazak na Renaultove motore 2018. nije pomogao, jer je odjel za šasiju izgubio fokus. Alonso je tada napustio F1, povukavši se na dvogodišnju pauzu.
Vratio se 2021. zamijenivši Daniela Ricciarda dok je Renault postao Alpine; iako sam nije mogao do pobjede, pomogao je Estebanu Oconu da osvoji prvu u Mađarskoj. Ali nezadovoljstvo sa Alpineom je raslo – problemi sa pogonskom jedinicom 2022. doveli su do prelaska u Aston Martin. Povlačenje Sebastiana Vettela otvorilo mu je mjesto. Sezona 2023. počela je odlično – AMR23, kojeg je dizajnirao Dan Fallows, bio je jedini bolid koji se mogao približiti Red Bullu – no brojni podiji nisu donijeli ni jednu pobjedu.
Mnogi smatraju da je Monako te godine bio najbolja šansa, ali pogrešan prelazak na gume za suho u trenutku kada je počela kiša uništio je svaku nadu. Alonso se morao zadovoljiti drugim mjestom iza Maxa Verstappena i od tada se često naziva „najnesretnijim vozačem F1“. Iako bi mnogi bez titula, pobjeda ili bodova osporili tu tvrdnju, istina je da njegov talenat nije uvijek iskorišten.
Sam Alonso, ipak, tvrdi da se kroz njegovih 418 startova dobra i loša sreća na kraju izjednačila – iako ostaje frustriran što još čeka 33. pobjedu.
„Dobra sreća, loša sreća, mislim pola-pola iskreno. Kada vozite više od 400 utrka, ima puno onih sa srećom i puno bez, ali sve se izbalansiralo,“ rekao je Alonso.
„Čak i kada sam vozio Le Mans, drugi Le Mans [2019.], bili smo dvije minute iza lidera sat vremena prije kraja. Onda su oni imali probušenu gumu i problem sa točkom, morali su dva puta u boks i ja sam dobio drugi Le Mans. To je bila velika sreća na našoj strani. Dakle, sve se izjednačilo. Ali da, vjerovatno više od 10 godina od moje posljednje F1 pobjede – meni to ne zvuči ispravno.“
Tokom 2025. Alonso se više puta osjećao zakinutim strategijom. U Zandvoortu je, na primjer, pokazao nezadovoljstvo jer je stao u boks trenutak prije izlaska sigurnosnog vozila nakon Hamiltonovog udesa. Rekao je da ga je tim „zaboravio u prvoj polovini utrke“, a kasnije se žalio da ga „uvijek guraju u saobraćaj“.
Alonso procjenjuje da je ove sezone izgubio „22 boda“ zbog loše sreće. Po njegovom mišljenju, kada je bolid konkurentan, tada se dešavaju pehovi – a kada nije, utrke prođu glatko, ali bez bodova. Najviše ga je pogodio Monako, gdje je mogao prekinuti post, ali ga je izdala pogonska jedinica.
„Već smo došli do 22 boda, mislim. Šteta je što ne možemo završiti utrke na stazi kada smo u bodovima,“ dodao je. „A kada smo spori, jer nismo konkurentni, onda sve ide glatko do cilja i ne osvojimo ništa.”
“Ali to je sport, to je priroda sporta. Dok god slijedeće godine imamo dobar bolid, želimo samo normalnu sreću. Ne tražimo dobru, ali normalna je dovoljna.”
Izgubiti 22 boda možda ne zvuči puno. Ne borimo se za titulu, pa zašto bi Alonso mario za 22 boda u ovakvoj sezoni? Ali iza svakog boda stoji ogroman trud i odlučnost. Kada je bolid sposoban osvojiti jedan ili dva boda po vikendu, izgubiti 22 je ogromno.
