Ferrari je na početku drugog testiranja u Bahreinu otkrio aerodinamičko rješenje koje je odmah izazvalo interes ostalih timova. Kada je Charles Leclerc izašao iz garaže u Sakhiru, na stražnjem dijelu SF-26 jasno se vidjelo malo dodatno krilce postavljeno neposredno ispred završetka ispušne cijevi — zona koja do sada nije bila iskorištena na bolidima za 2026.
Ono što ovu inovaciju čini posebno zanimljivom jeste činjenica da je potpuno legalna i zasnovana na vrlo preciznom čitanju pravilnika.
Regulativa dozvoljava postavljanje aerodinamičkog elementa u području iza zadnje osovine, ali uz ograničenje da ne smije prelaziti 60 milimetara od ose zadnje osovine. U standardnoj konstrukciji, ta geometrija praktično onemogućava da se aerodinamički profil približi završetku ispušne cijevi.
Ferrari je problem riješio konstrukcijski, a ne dodatkom dijela u posljednjem trenutku.
Inžinjeri iz Maranella maksimalno su pomjerili diferencijal unazad, optimizovali kućište mjenjača i iskoristili prostor ispod deformabilne stražnje strukture. To znači da je kompletan stražnji dio bolida — uključujući šasiju, mjenjač i raspored mehaničkih komponenti — od početka projektovan s idejom da se oslobodi prostor za ovaj aerodinamički element.
Interno, rješenje nosi oznaku FTM i jasno je da nije riječ o improvizaciji, već o integrisanom konceptu. Ključna stvar je povezanost ovog krilca s novom generacijom pogonskih jedinica za 2026.
Zbog 50:50 raspodjele snage između motora s unutrašnjim sagorijevanjem i električnog dijela, V6 motor sada mnogo češće radi kao generator energije za bateriju. To znači da i u fazama kada vozač ne ubrzava punim gasom — posebno u srednje brzim i sporim krivinama — motor ostaje na relativno visokom broju obrtaja kako bi omogućio punjenje baterije.
Posljedica toga je konstantan protok izduvnih gasova, čak i u situacijama kada to ranije nije bio slučaj.
Ferrari je upravo taj protok iskoristio.
Ispušni gasovi se usmjeravaju prema malom krilcu ispred završetka ispušne cijevi, čime se stvara dodatni energizirani tok zraka u stražnjem dijelu bolida. Time se povećava stabilnost i potencijalno downforce bez direktnog povećanja otpora.
Ovo rješenje podsjeća na nekadašnji koncept “blown wing” — termin koji je većini F1 publike poznat iz ere ranih 2010., kada su timovi koristili ispušne gasove za povećanje efikasnosti zadnjeg krila i difuzora. Međutim, za razliku od tadašnjih agresivnih sistema, Ferrarijevo rješenje je mnogo suptilnije i prilagođeno današnjim strožim pravilima.
Ferrari SF-26: pojavio se aerodinamički profil ispred ispušne
Drugim riječima, ne radi se o spektakularnom “puhanju” difuzora kao nekada, već o kontrolisanom korištenju stalnog ispušnog toka koji je ionako prisutan zbog energetskih zahtjeva 2026. regulative.
Ako se pokaže da FTM donosi realnu prednost u stabilnosti zadnjeg dijela i upravljivosti, konkurenti neće moći jednostavno kopirati rješenje. Da bi implementirali sličan koncept, morali bi redizajnirati kompletnu stražnju arhitekturu — pomjeriti diferencijal, izmijeniti kućište mjenjača i prilagoditi šasiju. To je zahvat koji se ne može uraditi bez velikih konstrukcijskih izmjena.
Ferrari je ovu inovaciju čuvao do posljednjeg testa prije početka sezone, čime je smanjio vrijeme koje rivali imaju za reakciju. Hoće li mini krilo ispred ispušne cijevi donijeti mjerljivu prednost u utrkama, znat će se tek kada sezona počne, ali jedno je sigurno — SF-26 je već sada pokazao da talijanski tim i dalje traži performanse tamo gdje ih drugi još nisu ni pokušali pronaći.
