Izvršni savjetnik Alpinea Flavio Briatore bio je jedan od prvih ljudi koji su prepoznali izuzetan talenat Fernanda Alonsa. Više od dvije decenije kasnije, njihov odnos ostao je snažan, čak i čvršći nego ranije. Dodatno je ojačan nakon što je Španjolac potvrdio ono što je Italijan odavno smatrao istinom. Međutim, ako postoji jedno uvjerenje u koje Briatore ne sumnja, onda je to da je vozač poput Alonsa zaslužio mnogo više.

Fernando Alonso je osvojio dvije titule prvaka, obe s Renaultom, tokom zlatnih sezona 2005. i 2006. godine. To su bile godine apsolutnog vrhunca njegove karijere, kada je uspio pobijediti Michaela Schumachera i započeti novu eru Formule 1 koja je, na mnogo načina, obilježila posljednjih 20 godina.

Alonso je zahvaljujući talentu, hrabrosti i hladnoj glavi, uspio preokrenuti poredak snaga. Ipak, njegova karijera nakon tih titula nije bila ni približno ista.

Nakon uspjeha s Renaultom, uslijedili su teški periodi. Prvi boravak u McLarenu obilježile su unutrašnje tenzije, zatim su došla dva izgubljena prvenstva s Ferrarijem, u kojima je titula izmakla u samoj završnici sezone. Nakon toga, Alonso se vratio u McLaren u periodu koji se danas pamti kao jedan od najmanje plodnih u njegovoj karijeri. Čak ni 2023. godine, u Aston Martinu, nije uspio stići do toliko željene 33. pobjede, uprkos konkurentnom bolidu, jer je dominacija Red Bulla bila praktično nedostižna.

Upravo zbog svega toga, Briatore smatra da Alonso nije dobio ono što je realno zaslužio. Njegov kvalitet, kako ističe, ne može se mjeriti isključivo brojem titula ili pobjeda.

„Sve što mogu reći jeste da je Fernando, sa svojim ogromnim talentom kao vozač, dobio mnogo manje nego što je zaslužio. Ne zbog njegove krivice, niti moje, već zbog drugih okolnosti. Vozač poput njega trebao je osvojiti šest ili osam titula,” rekao je Briatore za DAZN.

Sadašnji savjetnik Alpine je dodatno pojasnio da vrhunski vozač, koliko god bio poseban, ipak zavisi od okruženja u kojem se nalazi:

„To ima smisla, jer je uvijek pravio razliku za svoje timove. Ali potrebna je i sreća da, kada praviš razliku, tim bude spreman. Ako tim zakaže, to nije greška vozača, nego greška tima,” pojašnjava on.

Na pitanje da li Alonso još uvijek može nadoknaditi dio onoga što mu je izmaklo, Briatore ostaje oprezno otvoren:

„Njegove brojke ne odražavaju ono što zaslužuje. Može li to još uvijek ostvariti? Možda, nikad se ne zna.”

Alonso i disciplina lidera

Briatore se osvrnuo i na ličnost Fernanda Alonsa, ističući da nikada nije sumnjao u to da je riječ o nečemu posebnom.

„Bio sam siguran da je Fernando Alonso više nego poseban. Sasvim je normalno da je postao prvak. Uvijek smo imali to uvjerenje da radimo s izuzetnim vozačem. U posljednjih 30 ili 40 godina bilo je, u najboljem slučaju, tri ili četiri vozača Alonsovog kalibra.”

Nakon tolikih godina zajedničkog rada, Briatore i Alonso se, kako kaže, poznaju u potpunosti. Španjolac je za njega bio poput mlađeg brata, a italijanski menadžer je iz prve ruke svjedočio njegovoj radnoj etici i disciplini.

„Ima nevjerovatnu koncentraciju i ne dozvoljava sebi ni najmanje distrakcije. Ima impresivnu snagu volje i uvijek je maksimalno fokusiran na svoj posao. Sve što radi podređeno je njegovom cilju. Zato je bio lider u timu u kojem je vozio, i u svima ostalima kroz koje je prošao.”

Na kraju, Briatore je uputio poruku koja, po njemu, najbolje opisuje Alonsa i sve vrhunske vozače Formule 1:

„Vozači moraju djelovati kao gladijatori. Ovo je profesija samo za gladijatore. To je ono što ih definiše i u čemu uživaju. To su ljudi koji izlaze iz okvira, jer da biste vozili bolid Formule 1, morate biti potpuno ludi. Oni su potpuno ludi. Kada biste im uradili elektroencefalogram, vidjeli biste da su izuzetni. Oni su izuzetni gladijatori.”

U tim riječima sažeta je suština Briatoreovog pogleda na Alonsa – vozača čiji se uticaj, karakter i veličina ne mogu svesti samo na statistiku, već na ono što je donosio svakom bolidu i svakom timu u kojem je vozio.