Utrka je počela odličnim startom Marca Marqueza, koji je odmah preuzeo vodstvo ispred Bezzecchija. Međutim, već tokom prvog kruga došlo je do velikih promjena u poretku, jer su Fabio Di Giannantonio, Raul Fernandez i Jorge Martin krenuli u napad na vozača Aprilije.
Marquez nije dugo zadržao vodeću poziciju. Raul Fernandez je uspio prestići Španjolca i preuzeti vodstvo, a ubrzo je ispred njega prošao i Martin, koji se probio na 2. mjesto.
Bezzecchi je nakon slabijeg početka pronašao bolji ritam i također prestigao Marqueza, dok se vozač Ducatija počeo suočavati s ozbiljnim problemima u održavanju tempa vodećih.
Ubrzo su ispred Marqueza prošli Fermín Aldeguer, Diogo Moreira i Pedro Acosta, pa je Španac pao na 7. mjesto, dok su tri Aprilijina motocikla preuzela kontrolu nad utrkom.
Acosta je u međuvremenu doživio pad u 3. zavoju. Vozač KTM-a pokušao se vratiti na stazu, ali je kasnije morao odustati.
Nakon pet od ukupno 25 krugova Fernandez je držao vodstvo ispred Martina i Bezzecchija, dok su Aldeguer i Moreira bili njihovi najbliži pratioci. Marquez se nakon Acostinog pada probio na 6. poziciju.
Vodeća trojica su postepeno povećavala prednost, a Fernandez je krugove vozio u rasponu od 1:39, dok su Martin i Bezzecchi uspijevali održavati sličan tempo.
Do desetog kruga prednost Aprilijine trojke nad ostatkom poretka porasla je na gotovo tri sekunde. Marquez se u međuvremenu našao pod velikim pritiskom Di Giannantonija, koji ga je uspio prestići.
Ubrzo je i Ai Ogura pronašao način da prođe Marqueza, koji je pao na 8. mjesto. Iza njega su se nalazili Brad Binder i Luca Marini, spremni iskoristiti svaku priliku za napad.
Na čelu utrke Bezzecchi je u 11. krugu prestigao Martina i preuzeo 2. poziciju, čime je započeo svoj napad na vodećeg Fernandeza.
Tri Aprilijina vozača nastavila su povećavati prednost, koja je sredinom utrke iznosila pet sekundi u odnosu na Aldeguera i Moreiru.
Bezzecchi je zatim u prvom zavoju uspio prestići Fernandeza i preuzeti vodstvo. Italijan je odmah pojačao tempo, a u 16. krugu postavio je najbrži krug utrke od 1:39.1.
Martin je također krenuo u napad i uspio prestići Fernandeza, čime je napredovao na 2. mjesto, dok je Bezzecchi počeo stvarati sve veću prednost.
Za Marqueza je završnica bila posebno zahtjevna. Binder ga je uspio prestići i probiti se na 9. mjesto, dok je Španjolac pao na 10. poziciju.
Marini se tada približio Marquezu i počeo vršiti pritisak, što je dodatno povećalo neizvjesnost oko konačnog raspleta prvenstva.
Budući da se Martin nalazio na 2. mjestu, Marquez je i dalje imao dovoljnu bodovnu prednost za osvajanje titule, ali je morao izbjeći dodatni gubitak pozicija i eventualne probleme u završnici.
Dok se Marquez borio da zadrži poziciju, Bezzecchi je na čelu utrke bio sve uvjerljiviji. Njegova prednost nad Martinom porasla je na 2,5 sekundi, zatim na 2,7, a pred posljednji krug iznosila je više od tri sekunde.
Italijan je bez problema priveo utrku kraju i prošao kroz cilj kao pobjednik VN Portugala, nakon što je dan ranije slavio i u sprint utrci.
Marquez je istovremeno ostvario ono zbog čega je stigao u Portugal. Nakon što je u subotnjem sprintu pao samo dva kruga prije osvajanja naslova, u glavnoj utrci je izdržao pritisak konkurenata i matematički osigurao svoju 10. svjetsku titulu.
Španjolac je tako stigao do jednog od najvećih dostignuća svoje karijere, nakon dugog perioda obilježenog teškom povredom ruke, operacijama i borbom za povratak na najviši nivo motociklizma.