Charles Leclerc i Lewis Hamilton su tokom VN Azerbejdžana vozili s različitim aerodinamičkim konfiguracijama SF-26, što je još jednom pokazalo koliko dvojica Ferrarijevih vozača traže drugačije ponašanje bolida. Leclerc je ostao na lakšoj verziji usmjerenoj prema većoj brzini na pravcima, dok je Hamilton nakon 3. treninga prešao na opterećeniju konfiguraciju kako bi dobio stabilniji zadnji kraj i bolju trakciju.
Ferrari je vikend u Bakuu započeo s konfiguracijom koja je koristila samo jedan vertikalni element u tom dijelu aerodinamičkog paketa. Leclerc je zadržao tu postavku kroz kvalifikacije i utrku jer je ona nudila manji otpor zraka i bolje odgovarala dugim pravcima karakterističnim za Baku.
Sdrruge srane, Hamilton je nakon nezadovoljavajućeg 3. treninga odlučio promijeniti smjer.
Sedmerostruki prvak je prešao na verziju s tri vertikalna elementa, koja je stvarala više aerodinamičkog opterećenja i trebala mu je dati sigurniji zadnji kraj, više stabilnosti pri kočenju i bolju trakciju na izlascima iz sporih zavoja.
Time je Ferrari praktično podijelio aero postavke između svoja dva vozača.
Leclerc je tražio maksimalnu efikasnost i brzinu na pravcima, dok je Hamilton bio spreman prihvatiti nešto veći otpor zraka kako bi dobio bolid s kojim se može sigurnije približiti granici.
Razlika u pristupu nije posebno iznenađenje. Tokom sezone se već više puta pokazalo da Leclerc i Hamilton traže različite karakteristike od SF-26. Monežanin je spremniji prihvatiti nešto nemirniji zadnji kraj ako mu to donese više brzine u jednom krugu, dok Hamilton više insistira na stabilnosti i predvidljivijem ponašanju bolida.
U Bakuu se ta razlika sada jasno vidjela i kroz samu aerodinamičku konfiguraciju.
Podaci iz utrke sugerišu da je Leclercov izbor na kraju donio nešto bolji ukupni tempo. Njegova maksimalna brzina iznosila je 341,9 km/h, dok je Hamilton dostigao 340,1 km/h, što znači da razlika na pravcu nije bila velika uprkos različitim aero postavkama.
Leclerc je u prvom sektoru bio 0,177 sekundi brži, dok je Hamilton u drugom sektoru imao prednost od 0,099 sekundi. U trećem sektoru razlika je bila gotovo zanemariva, svega 0,07 sekundi u korist Leclerca.
Veća razlika se ipak pojavila u najboljem krugu, gdje je Leclerc imao jasniju prednost.
Za Ferrari je zanimljivo upravo to što je na stazi kao što je Baku, gdje su aerodinamička efikasnost i mali otpor zraka izuzetno važni, jedan od vozača morao povećati opterećenje kako bi dobio prihvatljiv balans.
To pokazuje da SF-26 još uvijek nije jednostavan bolid za podešavanje i da Ferrari mora tražiti kompromise između maksimalne brzine, stabilnosti zadnjeg kraja i trakcije.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da su Red Bull i McLaren u Baku donijeli značajne pakete nadogradnji, dok Ferrari nije imao novi aerodinamički paket. Leclerc je nakon utrke otvoreno rekao da su oba rivala napravila korak naprijed koji Ferrari nije napravio i da Scuderia mora brzo reagovati.
U tom kontekstu, različite konfiguracije Leclerca i Hamiltona pokazuju koliko Ferrari trenutno pokušava izvući maksimum iz postojećeg paketa.
Leclerc je ostao vjeran manjem otporu i većoj brzini na pravcima, dok je Hamilton svjesno išao prema stabilnijem zadnjem kraju. Dva različita rješenja na istom bolidu još jednom su pokazala koliko se stilovi dvojice vozača razlikuju, ali i koliko Ferrari još uvijek traži najbolji način da SF-26 dovede u pravi radni prozor.
