Charles Leclerc je Singapur vidio kao priliku za iskupljenje – ali na teškoj i zahtjevnoj stazi SF-25 još jednom je iznevjerio, pokazavši hronične slabosti i vrlo ograničen prostor za podešavanja.
Izgubljena nada prije nego što je počela
Prije nekoliko sedmica Leclerc je istakao da bi Marina Bay staza mogla biti jedno od rijetkih preostalih mjesta gdje Ferrari ima šansu da zablista u sezoni 2025. Međutim, kako su se utrke nizale, očekivanja su se smanjivala – a realnost Singapura bila je još gora od predviđanja.
Ferrari nije imao razloga za pretjerani optimizam, jer je bilo jasno da će upravo karakteristike ove staze razotkriti najveće slabosti SF-25: spori zavoji i dugi lukovi u kojima je potreban precizan prednji kraj – tačno ono što Ferrariju nedostaje cijele godine.
Eksperimenti nisu donijeli rezultat
Leclerc i Lewis Hamilton su tokom prva dva treninga isprobavali ekstremne promjene u podešavanjima, uključujući i visinu šasije. SF-25 najbolje radi kada je spušten što bliže tlu, ali to u Singapuru nije moguće – ulična staza sa brojnim neravninama zahtijeva dodatnu sigurnosnu visinu.
Unatoč tome, tim je odlučio testirati različite konfiguracije, jer su dijelovi staze nedavno presvučeni glatkim asfaltom. Ipak, ni ta logika nije pomogla – povećana visina dodatno je pogoršala balans bolida.
Tokom petka Ferrari je isprobavao gotovo sve: od aerodinamičkih do mehaničkih rješenja, pokušavajući ublažiti podupravljanje i učiniti bolid predvidljivijim. Čak su se odlučili i za zadnje krilo sa nešto manjim downforceom, ali to nije promijenilo suštinu – kompromis između stabilnog zadnjeg kraja i agilnog prednjeg dijela ostao je neuhvatljiv.
„Kratki pokrivač“ koji ne pokriva ni pola
Na stazi poput Singapura, gdje su mnoge zone trakcije i sporih izlaza iz zavoja, ključno je sačuvati zadnje gume od pregrijavanja. Upravo zato je Leclerc u Q3 pokušao nešto drugačije – „natrpao“ je prednji kraj kako bi smanjio podupravljanje, iako je znao da će mu zadnji kraj postati nestabilan.
„Imao sam puno podupravljanja, ali istovremeno je bolid bio nestabilan i nepredvidljiv. Vožnja sa podupravljanjem nikada nije bila moja jača strana,“ priznao je Leclerc.
U završnom pokušaju odlučio se za postavku koja mu više odgovara po osjećaju – lagano preupravljanje – ali SF-25 se pokazao kao klasičan primjer „kratkog pokrivača“: kad se pokrije jedan problem, drugi odmah iskoči.
Gume i temperatura – Ferrarijev stari neprijatelj
Ferrari već duže vrijeme ima problem sa iskorištavanjem mekših komponenti guma. Tokom kvalifikacija u Singapuru taj nedostatak opet je došao do izražaja: Leclerc i Hamilton su bili među rijetkima koji su između Q1 i Q3 ostvarili minimalno poboljšanje vremena.
Od prvog zavoja bilo je očito da SF-25 teško zagrijava gume, posebno prednje, što je rezultiralo lošim ulascima u srednji sektor i gubitkom trakcije pri izlasku iz zavoja. Situaciju su dodatno pogoršala zadržavanja u boksu, jer nakon dužeg stajanja temperatura u gumama pada ispod optimalne – a Ferrari nema efikasan način da ih ponovo zagrije.
Stari problemi s kočnicama – sada u ekstremnom obliku
Problemi sa kočnicama, prisutni tokom cijele sezone, u Singapuru su se pokazali u najgorem svjetlu. Još od treninga i Leclerc i Hamilton morali su paziti na pregrijavanje sistema. Od osmog kruga Leclerc je prijavljivao temperaturnu neravnotežu između desne i lijeve zadnje kočnice, koja se kasnije proširila i na prednju osovinu.
Hamilton je u završnici utrke gotovo ostao bez prednjih kočnica, što ga je natjeralo da više puta pređe granice staze i na kraju dobije pet sekundi kazne.
Ovakav problem pokazuje da ne postoji samo greška u rukovanju, već i u samom dizajnu kočionog sistema. Na stazi kroz mnogo jakih kočenja i malo ravnih dijelova za hlađenje, Ferrari je jednostavno otkrio granicu svojih kompromisa.
SF-25 i dalje u slijepoj ulici
Singapur je još jednom ogolio realnost Ferrarija: SF-25 nije svestran bolid, već konstrukcija koja zahtijeva gotovo savršene uslove da bi funkcionisala. Kad se odmakne od idealne visine, temperature ili aerodinamičkog balansa, gubi performanse brže od konkurencije.
Ferrari je pokušao sve – od eksperimentalnih podešavanja do rizičnih strategija – ali problem nije u jednoj komponenti, već u samoj filozofiji bolida. A to je ono što se ne može riješiti jednim vikendom, pa ni jednim „ekstremnim eksperimentom“.
