Od povratka bolida sa efektom tla početkom 2022. godine, inžinjeri Formule 1 suočavaju se sa velikim izazovima u pronalasku načina da izvuku maksimalne performanse iz tih bolida. Glavna poteškoća leži u balansiranju između aerodinamičke i mehaničke platforme, jer bolidi najbolje funkcionišu kada su vrlo blizu tlu, gdje stvaraju najveći pritisak prema dole.
Ovaj izazov dodatno otežava fenomen poznat kao “poskakivanje”, kada bolid poskakuje gore-dole dok dobija i gubi pritisak prema dole.
Na početku ove godine, tehnički direktor Mercedesa, James Allison, izjavio je kako Formuli 1 šteti priroda ovih bolida nove generacije.
„Siguran sam da se stalno vraćam na ovo jer me nervira, ali lično smatram da to nije dobra stvar“, rekao je on Allison. „Nije dobro da bolidi izlaze iz garaže sa toliko malim razmakom [pokazujući nekoliko milimetara prstima] od tla.“
Međutim, kako rad na novim pravilima za 2026. napreduje, a najnovija verzija je potvrđena prošle sedmice na Svjetskom vijeću za motorsport, jedna značajna promjena koja se izdvaja jeste da bolidi neće morati biti tako blizu tlu.
Allison je naveo da su mjesta poput Austina, gdje se zahtjevi bolida protežu kroz širok spektar brzina, posebno izazovna kada bolidi moraju biti stalno tako niski.
„[Prema starim pravilima] mogli ste imati bolid koji je bio pomalo jednodimenzionalan na stazama koje su također jednodimenzionalne,“ pojašnjava on.
„Dakle, ako nema velikog raspona brzina, mogli ste podesiti bolid tako da zavoji odgovaraju tačno onome što je optimalno, i ne biste strašno patili ako performanse počnu opadati.“
„Ali kada odete na mjesto poput Austina, gdje imate izuzetno brze dijelove, neke spore dijelove, neke srednje brze dijelove, pristojne pravce i neravnine, tada će to testirati performanse bokida na tačkama gdje se one počinju gubiti.“
„Testiraće se smanjenje pritiska na kraju pravca, morat će ostati snažan u brzim zavojima. I teško je natjerati bolid da sve to postigne u pravilima koja mu u osnovi nalažu da bude što bliže tlu.“
