Ferrari je tokom VN Miamija privukao pažnju zanimljivim načinom na koji je Charles Leclerc odradio restart utrke iza sigurnosnog automobila, a analiza telemetrije pokazala je da se u Maranellu koristi prilično neobična procedura kako bi se rivali doveli u nezgodnu situaciju pri ponovnom ubrzanju.
Cijela priča povezana je s problemom koji muči sadašnje pogonske jedinice nakon ukidanja MGU-H sistema. Bez električnog motora koji je ranije direktno kontrolisao brzinu turbopunjača, moderni motori teže brzo vraćaju puni pritisak turbine pri naglom ubrzanju, posebno pri restartima ili startovima iz mjesta.
Upravo zbog toga timovi pokušavaju održavati što veći broj obrtaja prije samog restarta. Međutim, Ferrari je u Miamiju otišao korak dalje.
Dok je vozač Mercedesa Andrea Kimi Antonelli u Suzuki održavao stabilnu brzinu i oko 10.000 obrtaja kako bi zadržao pritisak turbine, Leclerc je koristio potpuno drugačiji pristup. Vozač Ferrarija usporio je na gotovo 40 km/h na pravcu prije posljednjeg zavoja, čime je praktično „ugasio” pritisak turbine ne samo na svom bolidu nego i na bolidima iza sebe.
Najzanimljiviji dio dogodio se neposredno prije restarta. Leclerc je pomoću kvačila izbacio bolid iz brzine i kratko ostao u neutralnom položaju, dopuštajući bolidu da klizi stazom bez prenosa snage na točkove.
Tada je vozač Ferrarija snažno dodao gas kako bi podigao obrtaje motora i turbine gotovo do 11.000 obrtaja, ali bez uključenog stepena prijenosa bolid nije ubrzavao. Tek u posljednjem trenutku Leclerc je ubacio brzinu i krenuo u puno ubrzanje.
Na taj način Ferrari je pokušao natjerati rivale da prerano reagiraju i izgube optimalan pritisak turbine prije samog restarta, što može napraviti veliku razliku u prvim metrima nakon izlaska sigurnosnog automobila.
Analiza telemetrije pokazuje da Mercedes i Ferrari trenutno koriste dvije potpuno različite filozofije za restarte. Mercedes se fokusira na konstantno održavanje visokih obrtaja, dok Ferrari pokušava „uspavati” konkurenciju prije eksplozivnog ubrzanja.
Iako ovakav pristup djeluje vrlo jednostavno za kopiranje, ostaje pitanje koliko dodatnog opterećenja stvara na kvačilo i koliko će dugo Ferrari moći koristiti ovu proceduru bez posljedica po pouzdanost.
Međutim, cijela situacija još jednom pokazuje koliko timovi u eri novih pravila traže sitne detalje koji mogu donijeti prednost, posebno u trenutku kada razlike između vodećih bolida često odlučuju tek stotinku.
