Ferrari je u razvoj SF-26 bolida ušao agresivno, ali jedan element posebno se izdvaja kao potencijalna prekretnica u nastavku sezone – zadnje krilo poznato kao “Macarena”. Za razliku od klasičnih aerodinamičkih nadogradnji koje se uvode tek kada su potpuno spremne, tim iz Maranella odlučio je ići drugačijim putem.
Razvoj ovog krila odvijao se kroz više faza, uz jasno definisan cilj: testirati, razumjeti i tek onda finalizirati. Upravo zbog toga Ferrari je krilo na stazu donio u dva navrata prije nego što je ono bilo u potpunosti završeno.
Dva izlaska na stazu: Ferrari tražio odgovore prije finalne verzije
Prvi put “Macarena” krilo pojavilo se u konfiguraciji koja nije bila spremna za maksimalne performanse. Fokus je bio isključivo na prikupljanju podataka i razumijevanju ponašanja bolida u realnim uslovima. InžInjeri su željeli vidjeti kako krilo utiče na balans zadnjeg dijela, stabilnost pri velikim brzinama i ukupnu aerodinamičku efikasnost.
Takav pristup omogućio je Ferrariju da brzo identifikuje slabosti. Umjesto da čekaju završenu verziju i tek tada otkriju probleme, odlučili su ih unaprijed izolovati i analizirati kroz testiranje na stazi.
Isti princip primijenjen je i drugi put. Ferrari je donio unaprijeđenu verziju krila, ali i dalje ne kao finalno rješenje. Cilj je bio potvrditi da su napravljene korekcije išle u pravom smjeru i dodatno precizirati gdje još ima prostora za napredak. Ova faza bila je ključna jer je tim sada već imao konkretne reference iz prvog testa, što je omogućilo direktno poređenje i bržu optimizaciju.
Finalna verzija za Miami: fokus na pravce i maksimalnu brzinu
Nakon dva ciklusa testiranja, Ferrari je krenuo u finalizaciju “Macarena” krila, koje sada dolazi u konfiguraciji koja bi trebala imati stvarni uticaj na performanse.
Prema podacima koje je iznio AutoRacer, glavni cilj je povećanje efikasnosti na pravcima, uz smanjenje otpora zraka bez gubitka downforcea. Upravo u tom segmentu Ferrari vidi prostor za napredak u odnosu na konkurenciju.
Procjene govore da bi nova verzija mogla donijeti dobitak i do 10 km/h u najdužim zonama punog gasa. U kontekstu trenutnih pravila, gdje upravljanje energijom i aerodinamička efikasnost igraju ključnu ulogu, takav skok može imati direktan uticaj na borbu na stazi, posebno u situacijama preticanja i odbrane pozicije.
Ferrari je ovim pristupom jasno pokazao da ne ide na brze i neprovjerene poteze, već na kontrolisan razvoj kroz faze. Dva testiranja omogućila su timu da precizno definiše konačnu verziju, koja sada dolazi kao potencijalno jedno od najvažnijih alata SF-26 bolida u nastavku sezone.
